web stranica koja se bori za pravo na oca !

 

 

"Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom."

 

Uspavanka za dječaka - djevojčicu

 

 

 

 

IZOKRENUTA PRIČA - Branko Ćopić

(Ova je priča pretrpjela zemljotres, pa je u njoj sve ispreturano. Pokušajte vi da svaku riječ vratite na njeno pravo mjesto.)


Tek je brdo izišlo iza sunca, a krevet skoči iz prostranog čiče, navuče noge na opanke, stavi glavu na kapu i otvori kuću na vratima.
– Gle, noćas je zemlja dobro pokvasila kišu! – začuđeno progunđa brk sučući čiču, pa brzim dvorištem požuri niz korake, istjera štalu iz krave i reče:
– Rogata livado, idi pasi u zelenoj kravi, a ja ću noge pod put, pa ću poći u drva da donesem šume.
Čiča stavi rame na sjekiru i namignu babom na svoje oko.
– Bako, skuvaj u jajetu četiri lonca dok se posao vrati s čiče. Danas će ručak slatko pojesti starca.
Put raspali niz čiču dižući svojom širokom prašinom oblake opanaka. Od toga se uplašiše neka kola, pa u trku izvrnuše konje, a uzda ispusti kočijaša i bubnu ledinom o leđa.
Događaj se uplaši od ovoga neobičnog čiče i opruži polje preko nogu jureći brže nego brdo preko zeca. Najzad, kad je bacio sebe ispred pogleda, od zuba mu zacvokota strah i glava mu se diže na kosi: iz obližnjeg vuka virila je krvoločna šuma!
– Au, sad je bostan obrao čiču! Obuzet ludim starcem, naš ti strah preskoči preko čakšira i podera trn, pa brže od polja potrča preko zasijane zvijezde.
Pred kućnom babom dočeka ga vjerni prag.
– Tako mi svetog vuka, eno nedjelje u šumi! – viknu glasina hrapavim čičom.
Kuća se prepade, uskoči u babu i zabravi ključ vratima, a siroto drvo pope se na čiču i gore se uhvati granom za ruke očekujući dvorište da dojuri u vuka.

 

 

 

Kad bi meni dali-Branislav Crnčević


Kad bi meni dali jedan dan,
ja ga ne bih potrošio sam.
Pola dana ja bih dao nekom
ko je dobar, a slučajno sam.
Igrali bi, pričali bi nešto,
trčali bi, skakali bi vešto
ja i dobar, a slučajno sam.
Kad bi meni dali kišobran,
ja ga ne bih potrošio sam.
Pola mesta ja bih dao nekom
ko je dobar a slučajno sam.
Kišilo bi, dok mi koračamo,
pola tamo a pola ovamo.
Stavili bi dan pod kišobran
ja i dobar, a slučajno sam.
Kad bi meni dali jedan dan,
ja ga ne bih potrošio sam

 

 


Što je smješak - A.Kraljević


Smješak je jedna
čarobna stvar.
Smiješak je čisti
Božji dar!
Smješak je poput hipnoze,
smješkom tjeramo strašne viroze,
smješkom tjeramo crne slutnje
i smirujemo ljudske pomutnje.
Smješkom tjeramo strahove slijepe
što nam se za srca lijepe.
Smješkom opraštamo,
sa smješkom maštamo,
uz smiješak zamolimo,
sa smješkom volimo.
A gunđalice - neka gunđaju
i sebi u bradu zvrndaju,
nek vječno prigovaraju
i u pol glasa brundaju.
Mrgudi neka se mrgode,
smješak je samo za vedre ljude.
Kažem vam:
smješak je jedna
čarobna stvar.
Smješak je čisti
Božji dar!

 

 

 

TELEGRAFSKE BASNE - Gustav Krklec

MUDROLIJA

Kad lija liscu veli:
"O, moj mili, što si lijep!"
tad sigurno od njeg želi
da joj kupi novi – rep.
 

 

LOŠE ISKUSTVO


Stari medvjed u košnicu gleda,
pa sve misli: bit će slatkog meda!
No ipak je propustio zgodu,
sjetivši se kako pčele – bodu...

VIŠI RAZLOZI

Zašto kradeš tuđe voće? –
pita majmun sina.
– "Oprosti mi, dragi oče,
nemam – vitamina..."
 

SATELITSKA LASTAVICA

Jesen... telefonska žica,
a na žici – lastavica.
"Još si tu? Ta snijeg je blizu!"
A lasta će: "Čekam vizu!"
 

 

PROTEKCIJA

Rekle krave, pune bola:
"Cijelog dana mi smo pasle,
a za našeg lijenog vola
gazda vazda puni jasle!"
 

 

STRAŠNA SREĆA

Ribica se mala raku tužila:
– "Jadan mi je život rijeka pružila,
a pogledaj moju sestru stariju
ta je sretna: živi u akvariju..."

ZAŠTO ŽURE

Zec spazio izdaleka
motoriste kako žure,
pa pomisli jadan zeka:
sigurno ih lovci jure.
 

 

SVRAKA I SOVA

Mudroj sovi reče svraka:
– "Ti si, sovo, dijete mraka!"
A sova će: "Ni dan svijetli
svračju pamet ne rasvijetli!"
 

 

NADMUDRENA LIJA

Lisica se obratila fazanu:
– Što si sjeo na visoku granu?
Njoj će fazan: – Moja kumo mila,
to je stoga, što ti nemaš krila!
 

 

KOZA KO KOZA

Pitao sam jednu staru kozu
da li voli pjesmu ili prozu?
A koza se crnim papkom krsti:
"Ja ti volim ono, što se brsti!"
 

 

ON SE NE SKITA

Što se skitaš? – grdi muža
gušterica sve to ljuće.
– Ogledaj se ti u puža;
on se stalno drži kuće.
 

 

U ZOOLOŠKOM VRTU

Reče seka: "Draga mamo,
ti obrve farbaš samo,
a pogledaj: tetka zebra
nafarbala vrat i rebra."

 

 

 

 

Mašnica - Ivica Smolec


Ina i Tino su se voljeli igrati na livadi. Jednog dana vidjeli su u travi veliku zelenu gusjenicu. Bila je dlakava i izgledala je strašno.
- Bljak, kako je ružna! Zgazit ću ju! - viknuo je Tino.
- Nemoj, Tino, pa nije ti ništa skrivila. Igrat ćemo se malo dalje. - rekla je Ina.
Uspjela ga je nagovoriti da pusti gusjenicu na miru.
Navečer je Ina pričala tati o toj gusjenici i kako ju je Tino htio zgaziti. Tata je uzeo s police jednu knjigu i rekao Ini da mu sjedne u krilo. Knjiga je bila puna slika. Tata je okretao listove dok nije pronašao ono što je tražio. Pokazao je Ini slike. Na jednoj slici vidjela je strašnu zelenu gusjenicu koja je sjedila na listu. Na sljedećoj slici gusjenica se omatala nekakvim tankim koncem. Kao da joj je hladno ili kao da se željela sakriti. A na zadnjoj slici je iz tog smotuljka u kojeg se sakrila gusjenica izašao prekrasan šareni leptir.
- Što je ovo, tata! Otkuda sad ovaj lijepi leptir? Pa gdje je ona užasna gusjenica? - zbunila se Ina.
Tata joj je objasnio.
- Vidiš, mišiću, gusjenica se pretvorila u leptira. To nije čarolija, to se tako stvarno događa. Ako netko zgazi ružnu gusjenicu, to je isto kao da je zgazio lijepog leptira u kojeg bi se ona pretvorila.
Nakon nekoliko dana Ina i Tino su se opet igrali na livadi. Sjedili su u travi. Tino je štapom kopao rupu u zemlji a Ina je napravila vjenčić od tratinčica i maslačaka i stavila ga na glavu.
- Gle, Tino! Sviđa li ti se moj vjenčić?
Kad ju je Tino pogledao, začudio se.
- Stvarno je lijep! Ali, otkuda ti sad ta žuta mašnica na glavi? Pa nisi ju imala malo prije. - rekao je.
- Kakva mašnica? - začudila se sad i Ina.
- Pa ova! - rekao je Tino i prstom htio dodirnuti mašnicu.
Ali čim je došao prstom do nje, mašnica je - odletjela! Kad ju je Ina vidjela, pljesnula je rukama i veselo povikala:
- To je ona tvoja ružna gusjenica koju si htio zgaziti! Ja sam ju spasila! To je moja Mašnica!
Ispričala je zbunjenom Tinu što je vidjela u knjizi i što ju je tata naučio.
A žuta Mašnica sa plavim i bijelim točkama na krilima je malo kružila iznad njih a zatim odletjela dalje, i još dalje, sve dok ju više nisu mogli vidjeti.


 

zvaće se i ovo lani ! _________________________________________________________

 


 

 

 

 

 
 

BiH: www.otac.ba
Hrvatska: www.otac-hr.com
Entire Balkans:
Father's Pride

Slovenija: drustvo-ostrzek.si

I

 
 

blogovi:

blog.vecernji.hr

rainman.bloger.hr

morgiana.blogger.ba

katanatati.blogspot.com

zodax.bloger.hr

renomateo.blog.hr

I

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tatin muzičar - play

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrh strane   

copyright  otac 2007 / sva prava zadržana