VATRA SE MOŽE SAKRITI, DIM NE.

institucije - osobe koje su u protekle tri godine mimo zakona drastično ugrozile prava dvoje djece

OSNOVNI SUD Berane - sutkinja  Ljubinka Miletić

VIŠI SUD B. Polje  - sudija Radivoje Zeković

                   - sudija Ramo Striković

                     - sudija Nedeljko Mrdak

Ovo RJEŠENJE je jedini dokument koji je donesen u najbojem interesu djece, na osnovu svih postojećih propisa, ali je bio kratkog roka trajanja i nažalost nikada nije primijenjen.

OSNOVNOM SUDU BERANE

Predmet br. 141/05


Dopuna zahtjeva za izuzeće

Pored navedenih na ročištu održanom 04.07.2006, razlozi zbog kojh sam tražio izuzeće sudećeg sudije Ljubinke Miletić su:

- Očigledna i neskrivena pristrasnost.
- Presuđenje prije suđenja i ucjenjivanje.
- Tumačenje a ne primjena zakona.
- Nepoštovanje rješenja Suda, Zakona, Ustava i Konvencije UN o pravima djeteta.

Na sve moje molbe i podnošenje dokaza da, ne dopuštajući mi da viđam djecu, supruga i sud, djecu i mene lišavaju elementarnih ljudskih prava, te da se moja supruga, koristeći djecu kao taoce, ponaša nasilnički i da ne poštuje ni odluke Suda, sudija Ljubinka Miletić odgovara ucjenom da sam se trebao odreći borbe za starateljstvo i da bih onda djecu mogao da viđam. Citiram:
’’ Odustani od zahtjeva za starateljstvo i pusti da se ovo završi pa ćeš djecu vidjeti za neki vikend i moći ćeš sa njima da prošetaš.’’

Pokušajem ukidanja rješenja o vještačenju u Beogradu odredjenog rješenjem Osnovnog suda u Beranama određeno je sprovođenje vještačenja u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu ’’radi komparativne procjene roditeljske podobnosti u postupku razvoda braka i mišljenja o povjeravanju maloljetne djece’’. Vještačenje je zakazano 10.01.2006. a započeto 09.03.2006. i nije sprovedeno zato što se moja supruga ’’nije odazvala pozivu niti se javila da obrazloži svoj nedolazak’’, o čemu je sud obaviješten 10.03.2006. uz napomenu ’’da ukoliko ponovo uputite stranke u naš institut, mi ćemo ih pozvati prioritetno, mimo liste zakazivanja.’’

Na roćištu 04.07.2006. sudeći sudija ukida ovo rješenje Suda, postupa po volji tužilje i pomaže joj u prikrivanju njene, prije svega emocionalne nepodobnosti za vršenje roditeljskog prava koji bi se u postupku vještačenja otkrili. Da bi obezbijedila «pokriće» za ukidanje već donijetog rješenja o vještačenju, sudeći sudija angažuje psihologa, ali ne sa teritorije nadležnosti ovog, ili nekog od sudova iz susjednih opština, nego baš iz Kotora, tj. iz neposrednog susjedstva tužilje koja živi u Herceg Novom. Vještak je svoju « stručnost» pokazao na djelu i ekspresno, za samo jedan sat, proučio predmet koji čine stotine stranica, i procijenio nas kao stranke i dao svoje ’’ stručno ’’ mišljenje. Postupak procjene na Institutu traje oko dva mjeseca, u njega su uključeni stručnjaci raznih profila i uključuje i razgovore sa djecom.

Napominjem da je sudija imala i jedan korektan postupak - odredila je da troškove vještačenja snosi tužilja, što smatram ispravnim jer je za tužilju i radila..
Pored toga sudija dalje tvrdi da po zakonu djeca pripadaju majci - ja ne znam
koji je to zakon.

Porodični zakon RCG propisuje

Član 59.
Roditeljsko pravo pripada majci i ocu zajedno.
 

Član 68.
Ako se roditelji nijesu sporazumjeli o čuvanju, vaspitanju i izdržavanju maloljetne djece ili ako njihov sporazum ne odgovara interesima djece, sud će, po pribavljenom mišljenju organa starateljstva i ispitati sve okolnosti i odlučiti da li će sva djeca biti kod jednog roditelja, ili će neka biti kod majke a neka kod oca.

Roditelj koji sprečava drugog roditelja da sa djecom održava lične odnose nije podoban da mu se djeca ostave na čuvanje i vaspitavanje. ( Sudska praksa, Vrhovni sud Srbije , Rev.722/89 )

Sudija je prekršio Ustav Crne Gore koji propisuje da su svi pred zakonom jednaki ( te tako, valjda, i majka i otac), kao i Konvenciju Ujedinjenih Nacija o pravima djeteta u kojoj piše da „pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utiču na dijete, najvažnija mora biti dobrobit djeteta“ te da „ svako djete ima pravo na život sa svojim roditeljem ili zadržavanje veze ako je odvojeno od bilo kojeg roditelja“.
Onemogućavanje djeteta da kontaktira sa jednim od roditelja, po definiciji, predstavlja emocionalno zlostavljanje djece i ja se nadam da ćete mi pomoći da ostvarim pravo da se o njihovoj sudbini odlučuje na zakonit i pravedan način, kao i moje pravo na jednakost pred zakonom.

Molim vas da pri razmatraju ovog zahtjeva obratite pažnju da se radi o sudbini dvoje ni krive ni dužne djece, te da odluku treba donijeti prije svega u njihovom interesu.

Apsolutno sam siguran da nema tog Boga, vještaka i sudije koji prema božjim, profesionalnim i ljudskim zakonima ima pravo da odluči da djeca ne treba da viđaju oca. Zato Vas, još jednom molim, da sudiju koji je to pokušao da radi i moj kontakt sa djecom uslovio mojim odustajanjem od staranja o njima, izuzmete iz ovog slučaja

Berane, 05.07.2006.                                                    Nebojša Novović
 

OSNOVNOM SUDU BERANE

Predmet br. 141/05

PODNESAK TUŽENOG ZA ROČIŠTE ZA KOJE BUDE UREDNO POZVAN

Zbog toga što smatram sebe roditeljem koji bi se bolje starao o djeci i zato što mi, već godinu i po dana, supruga onemogućava i otežava svaki kontakt sa djecom, tražio sam da Sara i Jakov budu povjereni meni. Porodični zakon Crne Gore ni na jednom mjestu ne pominje majku i oca, već isključivo roditelje, ali moje odbijanje da pristanem na predrasude tipa "majka je jedna" i "mala djeca pripadaju majci", dovelo je jedino do toga da me Vi, odnosno država koju bi trebalo da predstavljate, kažnjava i uskraćuje mi čak i kontakt sa djecom. U jednom od rješenja razlog da ne mogu doći u Berane bio je “odlasci u Berane mogli bi biti nepovoljni za djecu u smislu težine i nesigurnosti putovanja“ da bih otklonio i tu mogućnost Sudu prilažem potvrdu o bezbjednosti puta Herceg Novi – Berane DIREKCIJE ZA PUTEVE REPUBLIKE CRNE GORE.

Rješenjem Osnovnog suda u Beranama određeno je sprovođenje vještačenja u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu ’’radi komparativne procjene roditeljske podobnosti u postupku razvoda braka i mišljenja o povjeravanju maloljetne djece’’. Vještačenje je zakazano 10.01.2006. a započeto 09.03.2006. i nije sprovedeno zato što se moja supruga ’’nije odazvala pozivu niti se javila da obrazloži svoj nedolazak’’, o čemu je Sud obaviješten 10.03.2006. uz napomenu ’’da ukoliko ponovo uputite stranke u naš Institut, mi ćemo ih pozvati prioritetno, mimo liste zakazivanja.’’

Ako Ministarstvo rada nije imalo nadležnu instituciju za vještačenje odakle Sudu pravo i zakonski osnov da vještačenje umjesto instituciji sa timovima stručnjaka povjeri pojedincu. Kako da vjerujem sudećem sudiji koja bez riječi obrazloženja ukida rješenje koje je bilo u postupku i dovodi ’’stručnjaka’’ koji na ovako delikatnu temu daje ’’mišljenje’’, ne tražeći ni da vidi dvoje djece o čijoj sudbini odlučuje. Ovo je presedan koji nije napravljen u sudskoj praksi sem u ovom predmetu, što potvrđuje i Zakon o parničnom postupku u slijedećim članovima:

Član 243.

Sud će izvesti dokazivanje vještačnjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja neke činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Član 244.

Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u predlogu naznačiti predmet i obim vještačenja i predložiti lice sa liste stalnih sudskih vještaka, koje će da izvrši vještačenje.
Protivna strana će se izjasniti o predloženom vještačenju.
Ako stranke ne postignu sporazum o licu koje će biti određeno za vještaka i o predmetu i obimu vještačenja, odluku o tome će donijeti sud.
Sud može, nezavisno od sporazuma stranaka, odrediti drugog vještaka, ako ocijeni da složenost vještačenja to zahtijeva.

Član 245.

Vještačenje vrši jedan vještak, a kad sud ocijeni da je vještačenje složeno, može odrediti više vještaka.
Vještaci se određuju prvenstveno iz reda stalnih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja.
Složenija vještačenja se mogu povjeriti i stručnoj ustanovi (bolnici, hemijskoj laboratoriji, fakultetu i sl.).
Ako postoje specijalizovane ustanove za određene vrste vještačenja (vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i sl.), takva vještačenja će se povjeriti prvenstveno tim ustanovama.

Presedan je da vještačenje i usaglašavanje mišljenja timova sastavljenih od više lica i struka može vršiti jedan vještak, već je praksa da viša instanca ima i više članova. Prvostepenu odluku u postupcima kod Osnovnih sudova donosi jedan sudija, a o istoj u drugom stepenu odlučuje vijeće. Bilo je normalno da i u ovom slučaju bude isto.

Predlažem da Sud zanemari mišljenje vještaka Branke Mitrić jer je neutemeljeno i površno sa knjiškim tezama koje nemaju dodirnih tačaka sa konkretnim slučajem. Pristrasno je i neprofesionalno to što ona sebi daje za pravo da može dati mišljenje, a da to Institut ne bi mogao uraditi, i to radi bez ozbiljnog razgovora sa nama kao sa strankama i ni ne pominje razgovor sa djecom.

Kako nije u nadležnosti Suda, niti u mojoj i moje supruge, da dajemo konačan stav o nečijoj zrelosti to je trebao da uradi isključivo Institut za mentalno zdravlje u Beogradu ili neka druga ustanova sa sličnim referencama kakva, nažalost, u Crnoj Gori ne postoji.

Ukidanjem rješenja o vještačenju u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu Sud je povrijedio Porodični zakon RCG koji propisuje:

Član 68.

Ako se roditelji nijesu sporazumjeli o čuvanju, vaspitanju i izdržavanju maloljetne djece ili ako njihov sporazum ne odgovara interesima djece, sud će, po pribavljenom mišljenju organa starateljstva i ispitati sve okolnosti i odlučiti da li će sva djeca biti kod jednog roditelja, ili će neka biti kod majke a neka kod oca.

Moje insistiranje na ispitivanju svih okolnosti proističe iz ponašanja moje supruge kako prema djeci tako i prema meni. Tvrdim da je moja supruga emocionalno nezrela osoba koja iznosi neistinita tvrđenja i vrši nasilje nad našom djecom.

EMOCIONALNA NEZRELOST – podrazumijeva osobu normalne inteligencije , često intelektualno nadarenu , ali čiji je emocionalni razvoj, odnosno sazrijevanje instikata, osjećanja i emocija, ostao manje ili više zaostao za kalendarskim uzrastom. Ovakve osobe su često fiksirane za djetinjstvo, najčešće u vidu trajnijeg infantilnog ponašanja u udnosu na roditelje. Emocionalna nezrelost često se ispoljava u vidu snažnog egocentrizma i posesivnosti, što znači da nema razvijenih kapaciteta za altruizam i ljubav. ( Mali leksikon psihološko psihijatrijskih i pravnih pojmova – Stevan P. Petrović )

Sudu sam već priložio niz dokaza koji govore o tome da moja supruga ne govori istinu i da Sudu predočava lažne podatke. Ima ih još:

Kaže da je napustila bračnu zajednicu i da sada sa djecom živi u Igalu. Istina je da se nije pomoću magije stvorila u Prizrenskoj ulici u Igalu nego sam nju i djecu tamo ja odvezao i da o „napuštanju bračne zajednice“ nije bilo ni pomena. Nekoliko dana prije odlaska iz Berana moja je supruga intenzivno ovdje tražila posao. Kao dokaz prilažem potvrdu o prijemu pošiljke od 14.01.05.

U tužbi od 26.01.2005 tužilja kaže:
" budući da sam ja stambeno situirana sa četvorosobnim stanom u Igalu..." Čudno je što u svim rešenjima CSR HN i svim podnescima Sudu ona je, navodno, vlasnik četvorosobnog stana od 140 m2, a na ročištu održanom 23.12.2005. Nataša predaje sudu list nepokretnosti na ime Gordane Bulatović Stijepčić i ugovor o poklonu ovjeren 22.12.2005.
Jedanaest mjeseci tužilja je morala da se dokazuje kod svoje majke da bi dobila poklon, pod posebnim uslovima da bude upisana kao vlasnik, a da majka ima pravo doživotnog stanovanja. U tim papirima 140 m2 pretvorila su se 102m2 ali tih 40 posto i nije razlika ???.. ( Vrlo neobičan i vazalski odnos kao i u životu uopšte kada su one u pitanju .) Odgovor na čudne odnose Nataše sa svojom majkom možemo naći kod Eriha Froma u „Umijeću ljubavi“, pa Sudu prilažem jedan pasus koji možda daje odgovor, a čije ponavljanje ja ne mogu dozvoliti kada su u pitanju Sara i Jakov.
Ozbiljan je problem što činjenicu da tužilja toliko vremena obmanjuje Sud, Sud neće da registruje, kao ni CSR HN.

Kada u podnescima govori o mojim stambenim prilikama tada imamo obrnutu situaciju - kuću od 120m2 svodi na 56m2 sobu od 20m2 na 12m2 , nas u kući ima kao Kineza. Dokaz da to nije tačno postoji u spisima predmeta.

Zahtijevam da Sud službeno zatraži na uvid zahtjev za rekonstrukciju kuće Gordane Bulatović Stijepčić i da vidi koliko ima članova ta kućna zajednica u tom zahtjevu, jer smo u tom zahtjevu kao članovi „kućne zajednice“ upisani moja majka, ja, Miloš, Nataša, Sara Jakov, i...

Dalje, tužilja tvrdi da "nije smjela odvesti djecu kod ljekara". Tražim da Sud, kao svjedoka koji će se izjasniti o načinu na koji smo se ja i moja supruga brinuli za zdravlje naše djece, pozove pedijatra Dr Ljiljanu Vuković, kod koje su se djeca liječila od rođenja do odlaska iz Berana.

Prijedlog da Nataša Radovana Novović, moja sestra, svjedoči na Sudu, Sud nije ni prihvatio ni odbacio, što je, ponovo, povreda odredaba Zakona o parničnom postupku.

Već sam Sudu ukazao na to da su neistinita tvrđenja o mom otimanju sina iz prvog braka Miloša Novovića. Taj postupak vođen je u ovom Sudu i predmet je dostupan na uvid, a presuda postoji u spisima predmeta, kao i niz dokaza o tome da sam se ja potvrdio kao samohrani roditelj. Prosječna ocjena Miloša Novovića u dosadašnjem školovanju je 5.00 student je prve godine Pravnog fakulteta u Podgorici i do sada je dokazao da je u samom vrhu po rezultatima u svojoj generaciji, što bi trebao da primijeti i ovaj Sud.

Što se tiče neistina o hladnoj atmosferi u kući u Beranama ja mogu da priložim bar hiljadu fotografija kao dokaz kao i da obezbijedim svjedoke, ali Sud nije tražio, niti je tužilja obezbijedila ijedan dokaz u kakvoj atmosferi djeca sada žive i u kakvom se, prije svega emocionalnom, stanju nalaze.


- Fotografija “ dobrodošlice “ snimljena 01.02.2006. kada sam trebao po rješenju Suda da djecu dovedem kući na mjesec dana.

Tražim da Gordani Bebi Bulatović, majci moje supruge, Sud zabrani pristup Sari i Jakovu, jer kontakt sa takvom osobom može imati ozbiljne posljedice po njihovu socijalizaciju. Gordana Beba Bulatović je osoba visoko kotirana na listi osoba kojima je zabranjen pristup u zemlje Evropske unije - ako joj je zabranjeno da nagazi na tlo EU može se osnovano sumnjati da djeci svojim prisustvom nanosi neprocjenjivu štetu. Kao dokaz prilažem spisak osoba kojima je zabranjen pristup u zemlje EU.


PREDLAŽEM DA SE PROVEDU DOKAZI :

- Da se odredi vještačenje na Odsjeku za brak i porodicu Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu ili sličnom.

- Da se pozovu svjedoci Dr Ljiljana Vuković i Nataša Novović radi davanja iskaza.

- Da Sud Gordani Bebi Bulatović, majci moje supruge, zabrani pristup Sari i Jakovu, jer kontakt sa takvom osobom može imati ozbiljne posljedice.

- Da Sud službeno traži uvjerenje o kućnoj zajednici Gordane Bulatović – Stijepčić iz dokumentacije Sekretarijata za urbanizam i građevinarstvo po kojem je odobrena rekonstrukcija, dogradnja i nadogradnja kuće.

- Da se na raspravi pročitaju izvodi iz Priručnika za hranitelje autora Dijane Popović – Gavranović koji govore o neodrživosti stava suda “majka je jedna”, kao i o neodrživosti nenaučnog i u najmanju ruku parcijalnog mišljenja vještaka B. Mitrić.

- Da se poslije sprovedenih ovih radnji obavi i saslušanje stranaka.




Berane, 15.09.2006.                                                     Nebojša Novović

U prilogu Vam dostavljam:
- Potvrdu o bezbijednosti puta H. Novi – Berane
- Potvrdu o prijemu pošiljke
- Izvod iz “Umijeća ljubavi"
- Listu nepoželjnih
- Izvode iz Priručnika za hranitelje
- Izvod iz Malog leksikona psihološko psihijatrijskih i pravnih pojmova

Sudski proces ne može biti razlog da moje roditeljsko pravo bude suspendovano na nepoznat rok.
 

zvaće se i ovo juče!_________________________________________________________

Ujed se ne liječi ubijanjem psa.