Ako se ikada zateknete u nesrećnoj situaciji
gdje je vaš brak pri svršetku, ne
prihvatajte konvencionalnu mudrost. Ne
prihvatajte da je "normalno" viđati
sopstvenu djecu svakih petnaest dana, ili ko
zna kad. To nije
normalno. Pogrešno je koliko i vjerovati
kako je zemlja ravna.
Djeca će zauvijek pamtiti što si bio tu, da
ih uzmeš iz vrtića, poslije škole, pomoć oko
domaćeg zadatka. Njihovi strahovi
prilikom ljekarskog pregleda će biti mnogo
manji ako sjede u tvom krilu. Nikada neće
zaboraviti kako si ih uzeo za ruku i odveo
na igralište, utakmicu, plažu. Stvori naviku
da kupaš svoju djecu, čitaš im knjigu, da
zajedno odgledate film ili da se igraš s
njima (mojoj ćerki je bilo zadovoljstvo da
bude Mogli, a ja Balu ). Pokaži im da ti
možeš i da si voljan biti tu i pomoći im
da odrastu u srećne ljude.
Prijedlog:
Porodični zakon koristite za
razvod i ostale stvari, a za sve ove
probleme poslije razvoda i viđanja djece
idite direktno na Zakon o nasilju u
porodici, koji govori o fizičkom, psihičkom
i materijalnom nasilju. U ovim slučajevima
postoje sva tri nasilja i mogu se dokazati,
a psihičkog najviše sa najvećim posledicama,
a koje se isto lako mogu dokazati. Do
zabrane viđanja i štetnog uticaja na psihu i
razvoj djeteta, do prisilnog otuđivanja i
prisilne asimilacije u novu porodicu (ako
majka ima nekoga drugog). Postupci dugo
traju, niko NE odgovara za učinjene štete,
ni učesnik majka, ni saučesnik Centar i Sud.
Po Krivičnom zakonu i takvoj parnici koja bi
trebala biti ozbiljnija, odgovarale bi obje
strane.
Takođe, omasovite se. Većina do vas očeva
ima nadam se žive roditelje. I oni po novom
Porodicnom zakonu imaju pravo viđati svoje
unuke. Neka i oni traže svoja prava uporedo
sa očevima. Pa kada budu zatrpani Centri sa
više zahtjeva, a za viđanje je nadležan Sud,
pa i oni, nešto se mora pozitivnije desiti.
Nema niko pravo raditi na otuđivanju djece
NE samo od očeva nego i od ostalih krvnih
srodnika.