web stranica koja se bori za pravo na oca !

 

 

 

Roditeljstvo znači ODGOVORNOST za DJECU a ne za vlastite ambicije.

 

U IME OCA...

Za početak...podsjetimo da je godina 2007. Svijet je napredovao u mnogo čemu, ali nažalost nekima i danas treba objašnjavati kakva je uloga OCA u odgoju djeteta. Mnogo je onih koji vjeruju da MI, kao tobože "jači pol", ne možemo biti povrijeđeni, poniženi i nerijetko emocionalno zlostavljani. Ovo je samo još jedan od pokušaja da budemo bar malo GLASNIJI, te podstaknemo i one očeve koji se, iz ko zna kojih razloga, stide progovoriti o svojoj tuzi jer im je onemogućeno ili otežano življenje uz njihovu djecu. Podijelimo svoja iskustva, svoje probleme, svoje strahove, a sve sa samo jednim razlogom - da našoj djeci odrastanje učinimo veselijim i bezbrižnijim. Jednog dana, naše kćerke će biti majke, a naši sinovi - očevi. Neka bar nešto nauče iz naših zajedničkih grešaka i međusobno se bolje razumiju no što smo mi to do sada uspjeli.

Da ne bude nesporazuma  - "u ime oca" ne podrazumijeva da je "protiv majke".

 

 

Važnost očeva:

Kako se povezati s novorođenim detetom


Istraživanje sprovedeno na Utah State Universityju pokazuje da deca koja su emocionalno povezanija sa svojim roditeljima imaju veću verovatnoću razvijanja sigurnijih veza i formiranja jakog karaktera u odraslom dobu. Za majke, pogotovo one koje isključivo doje, povezivanje je prirodan deo svakodnevne rutine. Dojenje ne samo da osigurava hranjive namirnice, već daje priliku majci i detetu da izmene kontakte očima, dodirima i vokalizacijom – trima primarnim metodama povezivanja. Ali što je s očevima?

U prvih nekoliko meseci života, deca u gotovo svim segmentima više zavise od majki, a pred očevima je često izazov pronalaženja sadržajne interakcije sa svojim novorođenim detetom. Veliki broj očeva tvrdi kako se oseća više nego “van igre” tokom tog prvog važnog razdoblja života.

“Istraživanja o povezivanju bila su fokusirana na veze s majkom, ali počeli smo uviđati da je povezivanje s ocem jednako važno za detetov sveukupni razvoj”, tvrdi dr. David Lamm, porodični savetnik i učesnik istraživanja. “Iako je za decu važno imati dobre odnose s oba roditelja, očevi često imaju problema u pronalaženju načina povezivanja sa svojom novorođenom decom”.

Načini na koji se očevi mogu povezati s decom
Jedan od najboljih načina je preuzimanje aktivne uloge u dečjoj dnevnoj rutini. “Ako se dete doji, većina očeva prepušta majkama celu brigu o nezi: uloge se vrlo brzo podele na odgajivača (majku) i prehranjivača (oca)”, ističe dr. Lamm. “Ali menjanje pelena i kupanje deteta izvrsne su prilike za očeve da prodube svoj odnos s detetom”.

“Bilo je stvarno teško u početku”, kaže Lance Aryeff, otac osmomesečne Kamal. “Odmah sam se hteo zbližiti s Kamalom, ali između mog posla i njene zavisnosti o majci, to je bilo stvarno teško postići. Odlučio sam da bi najbolji način bio da joj ja budem prijatelj za igru”.

Sudeći po dr. Lammu, to je uspešan i značajan očinski pristup. “Naše istraživanje je pokazalo kako očevi najčešće posvećuju svojoj deci vreme za igranje, dok majke preuzimaju ulogu negovateljice. To je dobar dokaz koji potvrđuje da ta taktična, interakcija kroz igru pomaže deci u razvoju motornih i društvenih veština koje opet pomažu u svim aspektima odrastanja i razvoja”.

Još jedan način povezivanja očeva sa svojim malenim detetom je preuzimanje brige o detetu kada je majka preumorna, posvetiti se u potpunosti detetu, ili kada je dete bolesno. “Sećam se prvog značajnijeg povezivanja s Kamalom”, kaže Aryeff. “Imala je kolike, bilo je kasno i jako je plakala dok ju je mama pokušavala uspavati. Ja sam je samo držao u rukama i igrao uz muziku sa radija u mračnoj sobi. Konačno sam je smirio. Osetio sam da ona zna da sam tu zbog nje, i sve je bilo OK. To je bila vrlo važna veza između nas”.

Kontinuirani pristup
Dosta roditelja usvaja alternativnu metodu vaspitanja (iako se u nekim tradicionalnim kulturama praktikuje već vekovima) poznatu kao kontinuirani pristup. Roditelji koji praktikuju taj pristup, poznat i kao “nošenje bebe”, održavanjem konstantnog kontakta s detetom – noseći dete u rukama ili u visećoj nosiljci – dok dete nije dovoljno staro da samo puzi.

Očito, to je najlakše praktikovati ako postoje oba roditelja koji se menjaju u nošenju. Sudeći prema stručnjaku alternativnog vaspitanja i rođenja, Jennifer Vanlannen-Smit, to je još jedan odličan način na koji male bebe mogu provesti kvalitetno vreme sa svojim očevima.

“Verovatno najvažnija potreba novorođenčeta, odmah posle majčinog mleka, jeste stalni kontakt s roditeljima”, tvrdi Vanlaanen-Smit. “Bebe se moraju držati, a one na taj način izražavaju savršenu privrženost”.

Vanlaanen-Smit još ohrabruje roditelje da masiraju svoju decu i izbegavaju “mamine zamene” poput dude-varalice, hodalice, flašice, kolica, kolevke i televizije. “Kad god majka nije s detetom to je pravo vreme da tata preuzme brigu. Bebe zavise od toga da su roditelji tu za njih. Tako uče da je svet sigurno mesto”.

Malo pevanja dobro dođe
Sudeći prema istraživanju provedenom na Universityju of Toronto, jedan od najboljih načina na koji se očevi mogu povezati sa svojom decom je taj da im pevaju. Kod istraživanja, 14 majki i očeva pevali su deci dve pesme po svom izboru. Očni kontakt i povećana osetljivost primećeni su kada su pevali očevi. Istraživači to pripisuju činjenici da male bebe bolje reaguju na niže tonove i sporiji tempo, koji su karakteristični za očeve.

Istraživanja o očinskom povezivanju su relativno nova i ponekad izazivaju kontroverzne reakcije. Premda je fenomen prepoznat kao legitimna i znana pojava među životinjama, njegova važnost u ljudskom razvoju još uvek izaziva debate.

Do danas, većina se istraživanja bavila povezivanjem između majke i deteta odmah nekoliko sati i dana nakon rođenja. Tek nekoliko godina unazad psiholozi su počeli obraćati pažnju na proces povezivanja očeva i dece. Povezivanje: majke to čine, sisari to čine, zašto ne bi i očevi?

http://www.roditeljportal.com/Clanak/bebe/vaznost-oceva.htm

 

 

„Umijeće ljubavi“

 

Majka mora ne samo tolerisati, već mora željeti i potpomagati djetetovo odvajanje. Tek u toj fazi majčinska ljubav postaje tako težak zadatak da zahtijeva nesebičnost, sposobnost da se da sve, a da se ne želi ništa osim sreće ljubljenog djeteta. Upravo u toj fazi mnoge majke ne uspijevaju u svom zadatku majčinske ljubavi. Žena narcističkih sklonosti, željna dominacije i posjedovanja, može „voljeti“ dok je dijete maleno. Samo žena stvarno sposobna za ljubav, žena koja je sretnija kad daje nego kad uzima, koja stoji čvrsto na vlastitim nogama, može voljeti kad se dijete nalazi u procesu odvajanja.

 

Majčinska ljubav za dijete koje raste, ljubav koja ne želi ništa za sebe, možda je najteži oblik ljubavi koji treba postići i utoliko je varljivija što majka s velikom lakoćom može voljeti svoje dijete. Ali upravo zbog te teškoće žena može istinski voljeti kao majka jedino ako uopšte može voljeti, ako može voljeti svoga muža, drugu djecu, strance, sva ljudska bića. Žena koja nije sposobna za ljubavu tom smislu može biti nježna majka dok je dijete malo, ali ona ne može biti majka koja voli, što dokazuje voljnošću da podnese odvajanje  - i da čak i nakon odvajanja i dalje voli. (Erih From )

 

 

 

 

 

 

 

OBITELJ - PORODICA

Zdrava obitelj je jedan od ključnih preduvjeta biološke, duhovne i materijalne reprodukcije naroda.

Djeca imaju osnovna neotuđiva prava-da budu nahranjena, odjevena, udomljena, i zaštićena. Uz ta fizička prava, djeca imaju pravo na emocionalnu nježnost, uvažavanje njihovih osjećaja i postupaka koji im omogućavaju da razviju osjećaj vlastite vrijednosti. Isto tako djecu treba voditi određenim roditeljskim granicama ponašanja, mogu biti disciplinirana ali bez da su pri tom fizički ili emocionalno zlostavljana. Djeca imaju pravo biti djeca, moraju pravo provesti svoje dječje godine zaigrano i spontano, a na nama je da im to i omogućimo.

Moramo biti svjesni da naša djeca neselektivno upijaju verbalne i neverbalne poruke poput spužve, da nas gledaju i oponašaju . Roditelji su centralni modeli identifikacije u razvoju dječjeg identiteta, i zbog toga je velika odgovornost biti roditelj i imati obitelj-zdravu obitelj.

Odgovornost roditelja za dječje ponašanje je ogromno jer malo dijete ne zna koje je ponašanje pravilno.

Osnovne roditeljske dužnosti, one koje čine osnovicu primjerenog roditeljstva su:

-moraju zadovoljiti fizičke potrebe djece

-moraju štititi djecu od fizičkih povreda i boli

-moraju zadovoljiti dječju potrebu za ljubavi i pažnjom

-moraju djecu štititi od emocionalnih povreda i boli

-moraju pružiti djetetu moralne i etičke smjernice

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladavaju i riskiraju često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od prezabrinutih roditelja ispunjeni strahom, često i sami postaju zastrašena i anksiozna što uvelike otežava njihovo sazrijevanje.

Isto tako na utjecaj djeteta imaju i njegova ostala obitelj –braća i sestre. Oni djetetu služe kao podrška, služe za učenje novih oblika ponašanja a ponekad su i kao odgajatelji. Djeca koja imaju braću i sestre su samopouzdanija i discipliranija.

Sociolozi tvrde da tradicionalna obitelj postaje sve rjeđom pojavom, a zamjenjuju je modeli temeljeni na uzorima koje postavljaju slavne osobe. Obitelji se otuđuju jer se juri za poslom i novcem tako da se zaboravljaju one temeljne životne vrijednosti. Nemamo vremena da dijete otpeljamo u park i s njime večerati, popričati o proteklom danu, želimo biti jako uspješni i želimo puno novca da tom istom djetetu možemo kupiti što god ono poželi . A da li možemo kupiti ljubav?

Trebali bi imati vremena saslušati jedni druge, trebali bi prestati kritizirati već trebamo pružiti podršku i razumijevanje. U današnjem svijetu preko je potrebno da održimo obitelj na okupu i da naša djeca budu ravnopravan član te zajednice, jer ako dijete odraste u takvoj zdravoj sredini sigurno će i kroz život prolaziti lakše i sigurnije nego drugi.

Naša je zadaća da im to omogućimo.

Katarina Fehir Šola, mr.pharm.


 UČINIMO NEŠTO

zvaće se i ovo lani !

_________________________________________________________

 


 

 

 

 

 
 

BiH: www.otac.ba
Hrvatska: www.otac-hr.com
Entire Balkans:
Father's Pride

Slovenija: drustvo-ostrzek.si

I

 
 

blogovi:

blog.vecernji.hr

rainman.bloger.hr

morgiana.blogger.ba

katanatati.blogspot.com

zodax.bloger.hr

renomateo.blog.hr

I

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Šta će meni moja dica reć - play

 

 

 

 

Uspavanka - play

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrh strane   

copyright  otac 2007 / sva prava zadržana