institucije -
osobe koje su u protekle
tri godine mimo zakona drastično
ugrozile prava dvoje djece
CB H.Novi - Ivan Mašulović, načelnik
- Milutin
Prelević, inspektor
Gospodine Mašuloviću,
Pored toga, u dopisu ste, na više mjesta,
opisujući postupke policije koristili izraze
tipa: „protivno volji svoje supruge oduzeti
djecu“, „mogućnost eventualnih nezakonitosti
u dijelu koji se odnosi na obaveze prema
djeci“, „vratio djecu majci te iz tog
razloga nijesu preduzimane bilo koje mjere i
radnje iz naše nadležnosti“ i tako dalje.
Gospodine Mašuloviću, zvanično Vas
obavještavam da sam djeci o kojoj govorite
ja – otac, koji prema svim važećim zakonima
ima apsolutno ista prava u odnosu na djecu
kao njihova majka. Kojim su zakonom
inkriminisani prekršaji i krivična djela
čija je bit odvodjenje djece kući u kojoj su
se rodili i odrasli i kojim članovima kojeg
zakona je propisano postupanje policije po
volji jednog od roditelja?
Koliko je meni poznato, ovlašćenja policije
da, u takvim slučajevima, bez odluke nekog
od nadležnih organa, bilo šta preduzima su –
nikakva, te su, dakle sve vaše „preventivne
mjere i radnje“, u najblažoj verziji –
uzaludno trošenje para poreskih obveznika, a
u jednoj od gorih, predstavljaju zloupotrebu
službenog položaja.
Po onome što se dosad pokazalo, činjenju
krivičnih djela (na primjer lažnog
prijavljivanja ili onemogućavanja mojih
kontakata sa djecom) je sklona moja supruga,
a ne ja. Iako je to očigledno, vaša služba
uporno postupa tako da počinjem da se pitam
– ako Nataša Novović jednoga dana podnese
Centru bezbijednosti Herceg Novi prijavu da
je moje postojanje „protivno njenoj volji“ –
hoće li me hercegnovska policija, uz revnost
koju je dosad pokazala postupajući po njenim
prijavama – likvidirati.
Gospodine Mašuloviću, sve i da sam htio i
ako budem htio - dok Sud ili Centar za
socijalni rad ne donesu neku odluku, a dosad
je nijesu donijeli – svoju djecu mogu da
vodim kud ja hoću, potpuno jednako kao moja
supruga. Uplitanje u to, jednostavno, nije
posao policije. Ako mi Vi kažete da nije
tako, budući da je moja supruga prije dva
mjeseca, protivno mojoj volji, otela moju
djecu od mene i njihovog starijeg brata,
prijaviću je Centru bezbiijednosti Herceg
Novi i tražiti asistenciju policije kako bi
mi djeca bila vraćena.
Ima li neko na ovom bijelom svijetu ko bi mi
objasnio ili bar uputio na izvore i otkrića da je
djeci neophodno prisustvo majke ali ne i
oca, kao i na to da je prednost to što se
djeca nijesu odvajala od majke, koja ih je
odvojila od oca?
Kako prežive djeca čija majka radi noću,ili
je zbog posla odsutna po nekoliko dana,
možda je ovaj sve samo ne "stručni tim" na
pragu otkrića uzroka svih problema
savremenog društva, vjerovatno po njima žena
bi trebalo do punoljetstva djece da bude
samo majka.
REPUBLIKA CRNA GORA
VRHOVNI DRŽAVNI TUŽILAC
Predmet: Predstavka na rad Osnovnog državnog
tužioca Herceg Novi
Osnovnom državnom tužiocu u Herceg Novom,
zbog toga što mi već godinu dana (od
22.02.05.) supruga Nataša Novović, rođena
Bulatović, onemogućava i otežava kontakt sa
djecom, a Centar za socijalni rad Herceg
Novi joj u tome protivno zakonu pomaže,
podnio sam tri krivične prijave.
Prve dvije prijave podnio sam 20. aprila
2005. godine.
Prijavu protiv supruge podnio sam zato što
sam smatrao da je drskim i bezobzirnim
ponašanjem ugrozila spokojstvo i duševno
stanje naše dvoje maloljetne djece, Sare,
rođene 2001. i Jakova rođenog 2003. godine i
moje tako što je nakon odlaska iz naše kuće
u Beranama, uz objašnjenje da ide u posjetu
majci u Igalu, trajno napustila porodičnu
zajednicu i djecu zadržala kod sebe u Igalu,
nakon čega mi onemogućava da sa njima
ostvarim normalan kontakt, čime je izvršila
krivično djelo nasilje u porodici ili u
porodičnoj zajednici iz člana 220. stav 1
Krivičnog zakona RCG.
Prijava je odbačena, o čemu sam 1. februara
ove godine u Osnovnom tužilaštvu usmeno
informisan. Pismeno obavještenje o tome ni
do danas nijesam dobio.
Prijavu protiv Dragice Kosić i Vukice
Novaković, radnica Centra za socijalni rad
Herceg Novi podnio sam jer su nesavjesnim
postupanjem povrijedile moja prava i nijesu
postupale u skladu sa Porodičnim zakonom
RCG, čime su izvršile krivično djelo
nesavjestan rad u službi iz člana 417. stav
1. Krivičnog zakona RCG. Svojim nečinjenjem,
odugovlačenjem postupka i zloupotrebom roka
od 30 dana, CSR HN onemogućavao me je u
vršenju osnovnog roditeljskog i ljudskog
prava – da viđam svoju djecu. Pored toga, i
onda kad sam nakratko bio sa svojom djecom,
zahvaljujući Centru za socijalni rad Herceg
Novi – bio sam pod nadzorom policije.
Iako sam Osnovnom tužiocu blagovremeno
dostavio, pored ostalog, dokumente koji
pokazuju da g. Vukica Novaković potpisuje i
pečatom ovjerava tvrdnju da me iz Centra za
socijalni rad niko nije prijavljivao CB
Herceg Novi i kopiju prijave protiv mene
koju je policiji podnijela radnica tog
Centra Dragica Kosić, iz čega je svakom
laiku jasno da je riječ o nesavjesnom radu,
Osnovni tužilac u Herceg Novom je i ovu
prijavu odbacio.
U okviru brakorazvodne parnice, koja se vodi
u Osnovnom sudu u Beranama, 23. decembra
donešena je privremena mjera kojom se
određuje da od 1. februara 2006. godine
djeca treba da budu povjerena meni na
staranje, vaspitavanje i izdržavanje.
Rješenje je sadržalo klauzulu izvršnosti.
Tog dana sam došao u Herceg Novi kako bi
preuzeo djecu. Prethodno sam se nekoliko
puta telefonom čuo sa suprugom koja mi je
rekla da će poštovati odluku Suda i da će
sve biti u redu. Ujutro, 1. februara, kada
sam stigao u Herceg Novi supruga se nije
javljala na telefon.
Prethodno obavijestivši policiju da idem da
djecu potražim u stanu i da ne znam na šta
ću tamo naići, stigao sam pred kuću gdje me
je dočekala zatvorena metalna ograda i
pušteni psi koji su bjesomučno arlaukali.
Kasnije sam još jednom dolazio pred kuću,
ali djece i supruge ponovo nije bilo, a nije
odgovarala ni na moje kasnije telefonske
pozive.
Istoga dana Osnovnom državnom tužiocu u
Herceg Novom podnio sam krivičnu prijavu
protiv supruge zbog izvršenja krivičnih
djela: oduzimanje maloljetnog lica iz člana
217. KZ RCG, kao i krivičnih djela nasilje u
porodici i nepoštovanje odluke Suda.
Iako je od tada prošlo čitavih mjesec dana,
po ovoj prijavi u Osnovnom tužilaštvu još
nije donešena nikakva odluka, a 28. februara
2006.g., kada sam zamolio za informacije o
tom postupku, dobio sam obavještenje da se
čeka „izjašnjenje“ Centra za socijalni rad
Herceg Novi. Ne znam zašto.
U Centru za socijalni rad, inače, na dan
kada je trebalo da preuzmem djecu, odbili su
da mi pruže bilo kakvu pomoć, pa čak i to da
mi obezbijede da ih makar vidim. Nijesu se
potrudili niti da sa mojom suprugom stupe u
kontakt telefonom. Ranije su u Centru za
socijalni rad Herceg Novi odlučili da moja
djeca ne mogu dolaziti u Berane„zbog težine
i nesigurnosti putovanja“, što je izraz
krajnjeg bezobrazluka i očigledne
diskriminacije po regionalnoj osnovi. Zbog
toga bi, naravno, trebalo da odgovaraju, ali
moj cilj nije beskrajno optuživanje svih i
svakoga, već jedino to da, jednako sa svojom
suprugom, imam pravo da se staram o svojoj
djeci. Smatram da je, na osnovu Porodičnog
zakona, i država dužna da mi to omogući, a
Osnovni državni tužilac da ponašanje koje
nije u skladu sa zakonom – sankcioniše.
Molim vas da preispitate rad Osnovnog
državnog tužioca, jer po svemu što je dosad
učinjeno strahujem da u Osnovnom tužilaštvu,
u najmanju ruku, postupaju više u skladu sa
predrasudom da nasilje u porodici mogu
činiti samo muškarci, nego u skladu sa
zakonom propisanom ravnopravnošću polova i
činjenicom da su otac i majka pred zakonom
jednaki.
Očekujem da ćete, zbog prirode problema, o
ovome odlučiti hitno.
Berane, 3. mart 2006. god.
Nebojša Novović
OSNOVNI SUD Berane - sutkinja Ljubinka
Miletić
VIŠI SUD B. Polje -
sudija Radivoje
Zeković
- sudija Ramo Striković
- sudija Nedeljko Mrdak
Na sve moje molbe i podnošenje dokaza da, ne
dopuštajući mi da viđam djecu, supruga i
sud, djecu i mene lišavaju elementarnih
ljudskih prava, te da se moja supruga,
koristeći djecu kao taoce, ponaša nasilnički
i da ne poštuje ni odluke Suda, sudija
Ljubinka Miletić odgovara ucjenom da sam se
trebao odreći borbe za starateljstvo i da
bih onda djecu mogao da viđam. Citiram: ’’ Odustani od zahtjeva za starateljstvo
i pusti da se ovo završi pa ćeš djecu
vidjeti za neki vikend i moći ćeš sa njima
da prošetaš.’’
Pokušajem ukidanja rješenja o vještačenju u
Beogradu odredjenog rješenjem Osnovnog suda
u Beranama određeno je sprovođenje
vještačenja u Institutu za mentalno zdravlje
u Beogradu ’’radi komparativne procjene
roditeljske podobnosti u postupku razvoda
braka i mišljenja o povjeravanju maloljetne
djece’’. Vještačenje je zakazano 10.01.2006.
a započeto 09.03.2006. i nije sprovedeno
zato što se moja supruga ’’nije odazvala
pozivu niti se javila da obrazloži svoj
nedolazak’’, o čemu je sud obaviješten
10.03.2006. uz napomenu ’’da ukoliko ponovo
uputite stranke u naš institut, mi ćemo ih
pozvati prioritetno, mimo liste
zakazivanja.’’
Na roćištu 04.07.2006. sudeći sudija ukida
ovo rješenje Suda, postupa po volji tužilje
i pomaže joj u prikrivanju njene, prije
svega emocionalne nepodobnosti za vršenje
roditeljskog prava koji bi se u postupku
vještačenja otkrili. Da bi obezbijedila
«pokriće» za ukidanje već donijetog rješenja
o vještačenju, sudeći sudija angažuje
psihologa, ali ne sa teritorije nadležnosti
ovog, ili nekog od sudova iz susjednih
opština, nego baš iz Kotora, tj. iz
neposrednog susjedstva tužilje koja živi u
Herceg Novom. Vještak je svoju « stručnost»
pokazao na djelu i ekspresno, za samo jedan
sat, proučio predmet koji čine stotine
stranica, i procijenio nas kao stranke i dao
svoje ’’ stručno ’’ mišljenje. Postupak
procjene na Institutu traje oko dva mjeseca,
u njega su uključeni stručnjaci raznih
profila i uključuje i razgovore sa djecom.
Napominjem da je sudija imala i jedan
korektan postupak - odredila je da troškove
vještačenja snosi tužilja, što smatram
ispravnim jer je za tužilju i radila..
Pored toga sudija dalje tvrdi da po zakonu
djeca pripadaju majci - ja ne znam
koji je to zakon.
Porodični zakon RCG propisuje
Član 59.
Roditeljsko pravo pripada majci i ocu
zajedno.
Član 68.
Ako se roditelji nijesu sporazumjeli o
čuvanju, vaspitanju i izdržavanju maloljetne
djece ili ako njihov sporazum ne odgovara
interesima djece, sud će, po pribavljenom
mišljenju organa starateljstva i ispitati
sve okolnosti i odlučiti da li će sva djeca
biti kod jednog roditelja, ili će neka biti
kod majke a neka kod oca.
Roditelj koji sprečava drugog roditelja da
sa djecom održava lične odnose nije podoban
da mu se djeca ostave na čuvanje i
vaspitavanje. ( Sudska praksa, Vrhovni sud
Srbije , Rev.722/89 )
Sudija je prekršio Ustav Crne Gore koji
propisuje da su svi pred zakonom jednaki (
te tako, valjda, i majka i otac), kao i
Konvenciju Ujedinjenih Nacija o pravima
djeteta u kojoj piše da „pri donošenju svih
odluka ili izvršenju postupaka koji utiču na
dijete, najvažnija mora biti dobrobit
djeteta“ te da „ svako djete ima pravo na
život sa svojim roditeljem ili zadržavanje
veze ako je odvojeno od bilo kojeg
roditelja“.
Onemogućavanje djeteta da kontaktira sa
jednim od roditelja, po definiciji,
predstavlja emocionalno zlostavljanje djece
i ja se nadam da ćete mi pomoći da ostvarim
pravo da se o njihovoj sudbini odlučuje na
zakonit i pravedan način, kao i moje pravo
na jednakost pred zakonom.
Molim vas da pri razmatraju ovog zahtjeva
obratite pažnju da se radi o sudbini dvoje
ni krive ni dužne djece, te da odluku treba
donijeti prije svega u njihovom interesu.
Apsolutno sam siguran da nema tog Boga,
vještaka i sudije koji prema božjim,
profesionalnim i ljudskim zakonima ima pravo
da odluči da djeca ne treba da viđaju oca.
Zato Vas, još jednom molim, da sudiju koji
je to pokušao da radi i moj kontakt sa
djecom uslovio mojim odustajanjem od
staranja o njima, izuzmete iz ovog slučaja