Biti poražen često je samo prolazno stanje. Odustajanje ga čini trajnim.

15.06.2008.

 

SRETAN VAM DAN OČEVA

 

Zovu vas
TATA..
ili tatica...ili otac...ili babo...

ili ćaća...ili oče...ili pater ...ili papy...
ili tajo, tajko...ili možda tajkić
ma kako da vas zovu potrebni ste im
od vas očekuju pomoć
samo uz vas mogu odrasti u prave ljude
budite ponosni na svoje očinstvo
SRETAN VAM DAN OČEVA

 

Poštovani,

Ovim pismom želim pokrenuti inicijativu za obilježavanjem Dana Očeva u Crnoj Gori. Razloga za pokretanje inicijative je više: Crna Gora je jedna od rijetkih država koja nema Dan očeva, a novijom zakonskom regulativom insistira se na ravnopravnom roditeljstvu. Posljednjih nekoliko godina očevi su više nego ikada uključeni u podizanju djece, mada još uvijek ravnopravno ne učestvuju u svim segmentima odrastanja djece. Takvu im je novu ulogu donio današnji način života, pa stavovi starijih generacija da je žena bolji roditelj od muškaraca, srećom polako blijede. Dalje suzbijanje stereotipa pomoglo bi muškarcima da se svesrdno posvete ulozi oca, a samim tim bi i naše društvo postalo bolje i humanije.

 

Psiholozi su se u prošlosti u proučavanju razvoja i vaspitanja djeteta fokusirali uglavnom na ulogu majke. Danas se situacija promijenila, pa se ističe da očevi imaju podjednake sposobnosti i mogućnosti biti brižni i nježni prema svojoj djeci, baš kao i majke. Brojna su istraživanja pokazala da je očeva uloga jako važna za razvoj djeteta. Ona djeca koja odrastaju uz očeve koji aktivno učestvuju u njihovom vaspitanju, u bitnoj su prednosti u odnosu na drugu djecu.

U dobrom dijelu svijeta, Dan Očeva slavi se svake treće nedjelje u junu, stoga je naš predlog da se u istom terminu ovaj važan dan obilježava i u Crnoj Gori, sa ciljem afirmacije očeva i ravnopravnog roditeljstva i kod nas.

Svake godine, treća nedjelja u junu posvećena je očevima. Za to je zaslužna američka djevojčica Sonori Dod, kojoj je umrla majka. Na sreću, imala je divnog oca, koji se brinuo za nju i njezino petoro braće. Sonorin predlog da se jedan dan posveti brižnim tatama prihvaćen je 1910. godine. Izabrala je da to bude mjesec u kojem je rođen njen otac Henry i time mu pokazala zasluženo poštovanje, ljubav i zahvalnost. Običaj iz Amerike ubrzo se proširio širom svijeta. Predsjednik Lindon Džonson 1966. proglasio Dan Očeva praznikom koji se svake godine obilježava treće nedelje juna.

Kada se u svijetu obilježava Dan Očeva?

Argentina - treća nedjelja u junu
Australija - prva nedjelja u septembru
Belgija - 19. marta (Dan Svetog Josipa) i druga nedjelja u junu
Brazil - druga nedjelja u avgustu
Bugarska - 20. juna
Čile - treća nedjelja u junu
Danska - druga nedjelja u novembru
Finska - druga nedjelja u novembru
Francuska - treća nedjelja u junu
Hrvatska - treća nedjelja u junu
Japan - treća nedjelja u junu
Kanada - treća nedjelja u junu
Litva - prva nedjelja u junu
Holandija - treća nedjelja u junu
Novi Zeland - prva nedjelja u septembru
Njemačka - 40 dana posle Uskrsa
Norveška - druga nedjelja u novembru
Portugal - 19. marta (Dan Svetog Josipa)
Sjedinjene Države - treća nedjelja u junu
Španija - 19. marta (Dan Svetog Josipa)
Švedska - druga nedjelja u novembru
Tajvan - 8. avgusta
Velika Britanija - treća nedjelja u junu.

I očevi u Crnoj Gori zaslužuju svoj praznik!

Ti možeš učiniti da svijet postane bolje mjesto u čast tvog oca.

S poštovanjem,
Nebojša Novović, otac
www.otac.cg.yu

20.04.2008.

 

Nasilje nad muškarcima

("Arduana" na NTV Hayat - BiH)

 

 

 

17.03.2008.

 

Zašto roditelji truju djecu?

 

"Sud ne sumnja u to da je uzrok ispranog mozga, i slijepe strasne borbe djece protiv oca, nastao od tkiva koje je podhranjivano, zalijevano i zabetonirano od strane majke. Sud je duboko uvjeren da je majka prekršila svaku obavezu koju je bila dužna ispunjavati kao roditelj kod kojega djeca žive, prema drugom roditelju u smislu ugrađivanja ljubavi, poštovanja i osjećaja djece prema njihovom ocu. Što je još gore, polako je ukapavala otrov u umove ove djece, možda i više nego koliko je ovaj Sud u mogućnosti iznaći protivotrova."

Florida, Sudac Richard Yale Feder

 

* Sigmund Freud je pisao o "prisili da ponavljamo" prošla neugodna iskustva i suvremena psihologijska istraživanja su potvrdila ovu sklonost. Psihologijska svrha rekonstrukcije nije jasna. Jedna teorija navodi da se nanošenjem ozljede nekome drugome tako da prije bespomoćna žrtva postaje moćni izvršitelj, dobiva osjećaj vrsnosti. Ovo objašnjava zašto neki roditelji loše postupaju sa svojom djecu na isti način na koji se s njima postupalo u djetinjstvu, i zašto neki razvedeni roditelji koji su patili zbog odsustva jednog roditelja pokušavaju nametnuti isti gubitak svojoj djeci umjesto da ih zaštite od slične sudbine. (npr. ako ih je roditelj zlostavaljao sad oni zlostavljaju svoju dejcu, ako ih je roditelj ostavio oni sada oduzimaju drugog roditelja svojoj djeci)

* Mnogi roditelji koji ocrnjuju, toliko su preokupirani povređivanjem svojih ex supružnika da izabiru ne razmišljati o oticaju na djecu. Drugi roditelji izgledaju nesposobni prepoznati da njihova vlastita razmišljanja i osjećaji i potrebe njihove djece ne moraju biti istovjetni. Takvi roditelji se često referiraju na sebe i djecu kao na jedinstvenu cjelinu. Na početku rastave, jedna majka je rekla svojem mužu, "Ne želimo te viđati. Ne trebamo te. Zašto jednostavno ne nestaneš iz naših života?" Kad je ova žena razmišljala o svojoj obitelji, nije uočavala razliku između svojih osjećaja i osjećaja svoje djece.

* Roditelji koji ocrnjuju i blate su srditi ljudi. Mogu se osjećati odbačenima. Mogu se osjećati izdanima. Mogu vjerovati da su bili nepravedno tretirani. Mnogi žele uzvratiti. Način da se osvete je da ex oduzmu ljubav djece.

* Roditelji koji ocrnjuju ponašaju se superiorno. Ali se mnogi zapravo osjećaju inferiorno kao roditelji. Umanjuju drugog roditelja da bi uvjerili sebe, djecu i svijet da su bolji roditelj i da više zaslužuju ljubav.Takvi roditelji ne cijene da ocrnjivanje i blaćenje koje koriste da bi pojačali svoju sliku kao roditelja postiže upravo suprotno. Ono pokazuje, tako da svi vide, teški roditeljski nedostatak: volju da žrtvuju dječje potrebe kako bi nahranili svoj vlastiti slabi ego.

* Pretjerani narcizam vodi neke roditelje u bitku oko toga s kim će djeca živjeti. Čitatelji su mi dali do znanja da također vodi u otrov razvoda. Kako možete prepoznati kada je narcizam iza napora da se vaša djeca okrenu protiv vas? Tražite neku od sljedećih crta:

• pretjerano napuhan stav o osobnoj važnosti ("Ja sam advokatica!")
• sklonost da prenaglašava vlastita postignuća("Ja sam završila fakultet a tvoj tata nije. On je glup, idiot...")
• pretjerana potreba za divljenjem
• primjetan nedostatak empatije
• pretjerana zavist
• stalno uvjerenje da mu drugi zavide
• zapovjedni, patronizirajući način ponašanja
• osjećaj povlaštenosti koji prožima međuljudske odnose

* Neki roditelji sumnjaju u svoju sposobnost da zadrže ljubav i privrženost svoje djece. Gledaju na drugog roditelja kao na takmaca za dječju ljubav i boje se da će u konačnici izgubiti u tom natjecanju. Da bi se izborili sa svojom nesigurnošću, pokušavaju iskopati jaz između djece i drugog roditelja

*Neki roditelji kleveću bivše supružnike samo zato što se tako osjećaju dobro. Traže ispusni ventil za svoju ljutnju pokazujući je drugim ljudima, i nadaju se da će se njihovo slušateljstvo složiti s njihovim ocjenama.

* Neki roditelji ispirači zapravo pothranjuju značajno neprijateljstvo prema sojoj djeci. U nekim slučajevima su ljubomorni na pažnju koju djeca dobivaju od ex. Da bi prikrili ovakva osjećanja, oni ukazuju na svoje pretjerane napore da "zaštite" djecu od drugog roditelja kao dokaz koliko puno vole djecu. Pod krinkom zaštite, ovi roditelji induciraju nepotrebnu tjeskobu dok pokušavaju napraviti razdor između djece i ciljanog roditelja. Roditelji koji vole svoju djecu, podupiru emocionalnu sigurnosti svoje djece. Roditelji koji su surovi i emocionalni zlostavljači pojačavaju strahove i nesigurnost svoje djece.

Iz knjige "Divorce Poison", Dr Richard A. Warshak

 

Posted by Morgiana

 

 

05.02.2007

 

Goran Cipar: Slučaj 408 i Gospođa K.
 

 

Poštovana gospođo K. uistinu mi je žao, da sam vašu gospođu majku već treći put ovaj tjedan tako uznemirio da poziva policijsku ophodnju u obilazak vašeg nebodera. Evo, ovim putem se ispričavam, i ako to možemo tako nazvati predstavljam. To sam ja, G, onaj koji je sinoć, jučer, večer prije, i onu večer prije stajao ispod ulične rasvjete i gledao u smjeru vašeg stana. Prava istina je da sam gledao u smjeru prozora mojeg sina, na trećem katu, dva prozora lijevo, pa kat iznad od vašeg stana. Ponekad mi je teško, kad stojim dugo vani i gledam u hrpu prozora, i kad kiša pada, kao što je padala sinoć, prepoznati pravi prozor. Vaša gospođa majka mi služi kao svojevrsni orijentir, jer je stalno na prozoru. Gospođa majka, dva prozora lijevo, pa kat iznad. Tamo je moj sin kojeg nisam vidio, evo 408 dana u nizu, a sutra mu je 4. rođendan. Jedini kontakt s njim mi je kad upali svjetlo u toj sobi 15 minuta prije spavanja. Još je premali, i njegova glava ne izviruje na prozor, ali znam da je tamo i da me čeka. Znam i da ne zna da sam dolje ali sam siguran da bi ružno sanjao ako ne stojim tu na straži. I zato sam tu, i sinoć i jučer i večer prije....

čitaj dalje

 

 

 

27.01.2008. dnevni list "Pobjeda"

 

NIKŠIĆANIN PROF. DR BRANKO GARDAŠEVIĆ TRAŽI SINA VEĆ ČETIRI GODINE

Korumpirana „pravda“ otela Đorđa
Priča počinje 2001. godine u Solunu gdje se Branko Gardašević razveo od supruge Jasne i kada je grčki sud odredio strateljstvo nad djetetom Đorđem (rođen 1999. godine) ocu. Gardašević dvije godine kasnije odlazi u Kladovo gdje je trenirao rukometnu reprezentaciju i vodi dijete sa sobom. Jasna je 2003. godine uz pomoć beogradskog advokata Srđana Lazića i Radoja Boškovića, policajca u penziji, odvela dijete iz Kladova gdje je živio sa ocem, starijim bratom i bakom, a zatim ga povela sa sobom u Grčku. čitaj dalje

 

 

 

 

 

U 21. vijeku borba za rodnu ravnopravnost je u zenitu, i ispred vrtića, dječijih dispanzera i na šetalištima ima jednako očeva i majki, vrhovna državna tužiteljka je žena...Zar ravnopravnost polova ne briše stereotipe i ne daje jednake šanse, pa na osnovu čega se zaključuje da otac nije sposoban za mijenjanje pelena svojoj djeci?

Za ove tri godine, obio sam nebrojene pragove institucija u Crnoj Gori tražeći i moleći za elementarnu ravnopravnost i pokušavajući da ostvarim svoje pravo da, do donošenja pravosnažne presude,  jednako sa svojom suprugom brinem o djeci i da dokažem da je otac djeci jednako potreban kao i majka. Do sada - uzalud.

Konvencija Ujedinjenih Nacija o pravima djeteta kaže da „pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utiču na dijete, najvažnija mora biti dobrobit djeteta“ te da „ svako djete ima pravo na život sa svojim roditeljem ili zadržavanje veze ako je odvojeno od bilo kojeg roditelja“.

Zakon o ravnopravnosti polova Crne Gore, u  članu 4 definiše diskriminaciju po osnovu pola kao svako PRAVNO ili faktičko, neposredno ili posredno RAZLIKOVANJE, PRIVILEGOVANJE, ISKLJUČIVANJE ili ograničavanje zasnovano na POLU zbog kojeg se nekom licu otežava ili negira priznavanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava i sloboda u političkom, obrazovnom, ekonomskom....i drugim područjima javnog života.

Porodični zakon Crne Gore ni na jednom mjestu ne pominje majku i oca, već isključivo roditelje. Po zakonu,  kada majka zadrži djecu van stalnog mjesta boravka, bez saglasnosti oca  to je OTMICA DJECE. Onemogućavanje djeteta da kontaktira sa jednim od roditelja, po definiciji, predstavlja EMOCIONALNO ZLOSTAVLJANJE. Sudska praksa kaže: Roditelj koji sprečava drugog roditelja da sa djecom održava lične odnose nije podoban da mu se djeca ostave na čuvanje i vaspitavanje. ( Sudska praksa, Vrhovni sud Srbije , Rev.722/89 )

Tokom razvoda braka, od državnih organa, preživio sam razna šikaniranja - presrijetali su me policajci CB Herceg Novi kako bi, kako u prepisci kaže tadašnji načelnik, zaštitili volju moje supruge. U Centru za socijalni rad Herceg Novi mjesecima su odbijali da mi odrede način kontakta sa djecom, bez ikakvog razloga me prijavljivali policiji i slično. Dragica Kosić radnica CSR HN je podnosila prijave CB HN u ime Centra, direktorica Centra mi izdala potvrdu da me niko u ime centra nije prijavljivao, ali sve to po stavu nadležnog Tužioca nije bila zloupotreba službenog položaja? Moja krivična prijava za nasilje u porodici takođe je odbačena, valjda po logici - nasilnik je samo muškarac koji bije ženu, žena koja otme djecu nije jer "mala djeca idu majci". U jednom od rješenja CSR HN ostalo je zapisano da djeca ne mogu da idu u Berane "zbog lošeg stanja na putevima u Crnoj Gori".

 

 

Zvaće se i ovo lani !  -  Nebojša Novović - otac

_________________________________________________________

vidi ovo:        

Zašto si tužan, tata?

Plava haljinice,
tvoja me mama više ne voli
i ja moram ići.

Pa ja te volim!

Znam, zato sam i sretan i tužan.

A kamo moraš ići, tata?

Ne znam, ljubavi.
Dovoljno daleko da te više ne mogu gledati,
dovoljno blizu da mi ostaneš u srcu.

Ivica Smolec, 08.09.2005.