VATRA SE MOŽE SAKRITI, DIM NE.

institucije - osobe koje su u protekle tri godine mimo zakona drastično ugrozile prava dvoje djece

CENTAR ZA SOCIJALNI RAD HERCEG NOVI
Vukica Novaković, direktorica

Kosić Dragica, službenica

Željko Komar, dipl. pravnik

Jasna Đuričić, dipl. psiholog

MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNOG STARANJA
Slavoljub Stijepović, ministar

Snežana Mijušković, pomoćnica ministra

Goran Mišković, načelnik

 

CENTAR ZA SOCIJALNI RAD OPŠTINE HERCEG NOVI
PREDMET: Zahtjev za omogućavanje vršenja roditeljskog prava

Poštovana gospodo,

Molim vas da mi u najhitnijem roku omogućite da se ravnopravno sa svojom suprugom staram o svojoj maloljetnoj djeci.

Ukratko ću vam ponoviti slijed dogadjaja sa kojima ste dijelom upoznati.

U braku sam sa Natašom Novović, rođenom Bulatović, od 08.10.2000. Imamo dvoje djece, ćerku Saru (2001 godište) i sina Jakova (2003 godište), kao i mog sina Miloša (1988). Živimo od sklapanja braka u Beranama, gdje su rođena i žive sva djeca. Dana 16.01.2005 odveo sam suprugu i dvoje djece u posjetu kod njene majke u Igalo, uz dogovor da tamo borave do 13.02.2005. Posle desetak dana, supruga mi je saopštila da će da počne da radi i ostane u Igalu. Takav postupak ranije ničim nije nagosvijestila. Po mom mišljenju, Nataša se, pod velikim uticajem majke koja joj je obezbijedila stambeni prostor i inače bila nezadovoljna zetom „sa sjevera“ , polakomila, i ubijeđna da su djeca njena lična svojina pobjegla od bračnih obaveza. Smatram da to dovodi u pitanje njenu emocionalnu podobnost, odanost i iskrenost. Na djecu je, očigledno od prvog dana vršen užasan uticaj jer Sara, koja je inače veoma vezana za mene, počinje da izbjegava da razgovara telefonom, a ako se i javi samo ponavlja da će „ZAUVIJEK da ostane da živi kod baba Bebe“.

Čim su vremenske prilike dozvolile, otputovao sam u Igalo da bih vidio djecu, i razgovarao sa suprugom kako bi pronašli rešenje za očuvanje bračne i porodične zajednice.

Dočekala me je pratnja policije, jer je supruga podnijela neosnovanu prijavu Centru bezbijednosti. Brojna rodbina i prijatelji su mi priredili razna šikaniranja, kako bi me onemogućili da makar i na trenutak ostanem sa suprugom u djecom bez prisustva nekoga od njih. Sve je izgledalo veoma čudno, ako se uzme u obzir da sam prije samo 15 dana normalno boravio u tom stanu.

Uprkos svemu tome djeca su se obradovala mom dolasku, Jakov je tražio da ga ja nahranim, a kasnije sam ih oboje spremio za spavanje i uspavao jer su htjeli da spavaju sa tatom. Očekivao sam da ću nakon toga konačno u miru sa suprugom porazgovarati o svemu. Bio sam sasvim spreman da je molim i pristanem na sve razumne ustupke u stvarima oko kojih se nijesmo slagali kako bi sačuvali brak. Međutim, ponovo je na scenu stupila tašta koja je zvonila na vratima i naložila Nataši da ja treba da odem. Nije teško pretpostaviti kako sam se osjećao, ali sam pristao na dogovor da ćemo razgovarati ujutru. Prespavao sam u hotelu, a ujutru kad sam se pojavio čekao me je novi uslov – možemo razgovarati samo u centru za socijalni rad.

U Centru za socijalni rad Nataša je rekla da nemamo o čemu da pričamo osim o razvodu i o djeci. Vi ste učinili sve kako bi nam pomogli da se dogovorimo makar oko načina na koji ću vidjati djecu dok sam u Herceg Novom. Niti vi, niti ja kao otac nijesmo naišli na razumijevanje kod Nataše. Potpuno je očigledno da ona zbog nečega ima sumanutu ideju da sva prava u vezi sa djecom ima samo i jedino ona. U jednom trenutku, pristala je da tokom popodneva, dok je ona na poslu, mogu biti tri sata sa djecom, ali se naknadno predomislila. To što mi ne dopušta da, barem strogo odredjeno vrijeme, provedem sa svojom djecom, pravdala je navodnim strahom da ih neću vratiti i da ću ih oteti, apsolutno zanemarujući činjenicu da ih je ona meni već otela.

Sjutradan je, konačno, pristala da dovede djecu u prostorije Centra za socijalni rad. Proveo sam sa Sarom i Jakovom jedan sat i dvadeset minuta u kancelariji, koja je za boravak djece krajnje neadekvatan prostor, pristajući na sve, samo da ih vidim.

Koliko sam uspio da sagledam, za kratko vrijeme što mi je omogućeno da budem sa njima, na djeci se već vide posljedice ovakve situacije. Sara za najmanju sitnicu plače i počinje da vrišti, Jakov je prehlađen već petnaest dana i tek tog dana je trebao ići kod ljekara.

Pošto je Centar za socijalni rad u Herceg Novom utvrdio da nije nadležan da postupa u ovom slučaju vratio sam se u Berane. U Centru za socijalni rad u Beranama takodje su mi rekli da nijesu nadležni.

Zbog svega ovoga smatram:

- da su moja djeca ugrožena time što su nasilno odvojena od oca i brata, nalaze se u nepoznatoj sredini, okružena nepoznatim ljudima koji vrše loš uticaj na njih i što ih, dok je majka na poslu, čuva žena koja to radi za novac;

- da mi supruga, uprkos tome što nema primjedbi na moj odnos i brigu prema djeci, uskraćuje vršenje roditeljskog prava polažući pravo na djecu kao na svoju „prćiju“;

- da potpuno mogu da odgovorim svim roditeljskim obavezama i mogu ispuniti sve zahtjeve u brizi i staranju za njih jer sam ravnopravno učestvovao u podizanju djece i svim potrebnim radnjama oko njih, ne praveći nikakvu razliku u tome šta su muški ili ženski poslovi ( kupanje, hranjenje, presvlačenje, kupovina, odvođenje na redovne i vanredne preglede i vakcine ), što je i Nataša potvrdila u razgovoru sa vama;

- da o mom odnosu prema djeci i mogućnosti da se brinem o njima najbolje govori moj sedamnaestogodišnji sin Miloš o kojem se staram od kako je imao šest mjeseci, a koji je sada besprijekoran dječak koji svaki razred završava sa odličnim uspjehom i sa Sarom i Jakovom ima izuzetno prisan odnos;

- da sam materijalno i stambeno obezbijeđen. Radim u firmi „Nova“ d.o.o. čiji sam i vlasnik. Živim u porodičnoj kući sa majkom Milicom (porodični penzioner) koja je inače i do sada pomagala u podizanju naše djece;

Tražim od vas da mi u najkraćem mogućem roku omogućite da se do okončanja brakorazvodne parnice, ravnopravno sa svojom suprugom staram o svojoj maloljetnoj djeci i da Sara i Jakov, koliko sa majkom, provode jednako vremena i sa bratom Milošem i ocem, u sredini u kojoj su i do sada rasli, okruženi poznatim licima, gdje ih neće čuvati nepoznate osobe i neće biti izloženi negativnim uticajima.

Molim vas da prilikom odlučivanja imate u vidu zakonom propisanu ravnopravnost polova i da se prema ovom slučaju odnosite kao i prema slučajevima kad otac otme djecu od majke. Takodje vas upozoravam da biste, postupajući drugačije, prejudicirali buduću sudsku presudu i na taj način ugrozili dječija i moja prava.

Ako cijenite da ste stvarno nenadležni za postupanje, zahtijevam da mi u što kraćem roku dostavite rješenje kojim se oglašavate kao stvarno nenadležni za postupanje da bih na isto izjavio žalbu i eventualno pokrenuo upravni spor.

S poštovanjem
Nebojša Novović
11.02.2005

CENTAR ZA SOCIJALNI RAD HERCEG NOVI
PREDMET: Zahtjev za obezbjeđenje kontakta sa djecom

Kao što već znate, već mjesec i po dana moja maloljetna djeca Sara i Jakov prevarom su odvojena od mene i njihovog brata Miloša. Takođe znate i da, od 02. februara 2005. pokušavam da bar neko vrijeme provedem sa djecom. Tokom sedam dana, koliko sam ukupno proveo u Herceg Novom, sa Sarom i Jakovom sam bio samo 5-6 sati.

Suštinski, od vas dosad nijesam dobio nikakvu pomoć. Iako sam vam to bezbroj puta ponovio, ponašate se kao da ne znate da je moja supruga odvojila našu djecu od mene, da oni borave kod nje, a ja ne mogu normalno ni da ih viđam, te sam, dakle, očigledno, ja oštećena strana, a ne ona. Sve više vjerujem da pomažete mojoj supruzi koja me onemogućava da vršim roditeljsko pravo. Dosad nijeste učinili ništa što nije zavisilo od njene milosti i nemilosti, a moj odnos sa mojom djecom sigurno od toga ne treba i ne može da zavisi.

Ponavljam da od sklapanja braka do 16.01.05. živimo u Beranama, da su djeca su rođena i žive u Beranama i da to što moja supruga nije prijavila promjenu prebivališta ne može sada da joj obezbijedi pravo da ličnu kartu sa netačnim podacima koristi kako bi imala vašu pomoć u odvajanju djece od mene, i djecu smatrala svojinom. Vaša uloga u slučaju odvojenog života roditelja je da, između ostalog, budete servis roditelju koji nije sa djecom i omogućite mu kontakt. Suprotno tome, vi ste, pored ostalog, učinili sve kako bi odložili i izbjegli odlučivanje o ovom predmetu, što predstavlja direktnu pomoć mojoj supruzi kod koje djeca borave.

Zahtijevam od vas da što prije donesete rješenje (odluku) po kom će Sara i Jakov provesti mjesec dana sa mnom i svojim bratom u našoj kući u Beranama.

Budući da niko od nas ne može znati koliko će trajati razvod braka između mene i moje supruge, predlažem da i za ubuduće uredite način na koji ću viđati svoju djecu bez prismotre, kontrole i beskrajnih pregovora na koje sam dosad bio primoran.

Podsjećam vas da je Porodičnim zakonom, član 67. stav 2., propisano: „ Ako se u slučaju odvojenog života roditelji ne sporazumiju kod koga će od njih dijete da živi, odluku o tome donosi organ starateljstva“. Po zakonu je, takođe, kažnjiv nesavjestan rad u službi kao i povreda ravnopravnosti.

Nebojša Novović,
Berane, 01.03.2005. god.

 

 

MINISTARSTVO ZA RAD I SOCIJALNO STARANJE

Odjeljenje za socijalnu i dječiju zaštitu
G. Goran Mišković, načelnik

Gospodine Miškoviću,

Nakon više telefonskih razgovora u kojima sam vas obavještavao o postupcima Centra za socijalni rad Herceg Novi, prinuđen sam da Vam se još jednom obratim jer se, kako stvari sada stoje nalazim u bezizlaznoj situaciji.

Već sam Vas obavijestio da moji uporni pokušaji da uz pomoć intitucija sistema provedem bar dva dana sa svojom djecom, koja su već gotovo tri mjeseca nasilno odvojena od mene, nijesu dali gotovo nikakve rezultate. Izlažući se užasnom maltretiranju i velikim materijalnim troškovima, u Herceg Novom sam proveo ukupno desetak dana, da bi sa svojom djecom uspio da provedem samo pet sati. Tokom posljednjeg, dvodnevnog, boravka u Herceg Novom uopšte ih nijesam vidio. Od 22. februara 2005. nemam nikakvu informaciju o njima, jer je moja supruga promijenila broj telefona.

Uprkos tome što sam, očigledno, u ovom sporu, ja oštećena strana, Centar za socijalni rad vrlo uporno ne želi da mi pruži bilo kakvu pomoć.

Centar za socijalni rad nije odgovorio ni na jedan moj zahtjev za kontakt sa djecom. Svaki put kad sam ih pitao – kada će mi odgovoriti – pozivali su se na zakonski rok od trideset dana. Nakon tih trideset dana – nijesu mi odgovorili ništa.

O njihovoj pristrasnosti, neprofesionalnosti i nezakonitom postupanju jasno govore dva potpuno kontradiktorna dokumenta iz Centra za socijalni rad Herceg Novi: službeno obavještenje direktorice Vukice Novaković da Centar za socijalni rad protiv mene nije podnosio nikakvu prijavu policiji i lažnu prijavu koju je Centru bezbijednosti Herceg Novi, u ime te ustanove, podnijela radnica Centra Dragica Kosić.

Kao usputno maltretiranje, u Centru za socijalni rad Herceg Novi stalno su me opominjali kako dolazim nenajavljeno, ali sam posljednjih desetak dana suočen sa novim problemom – iako sam i telefonom i telegramom pokušao da se najavim i da, ponovo, tražim pomoć kako bi, poslije mjesec i po dana vidio svoju djecu u Centru su jednostavno, odbili da razgovaraju sa mnom.

Zbog ovoga i ostalih postupaka Centra za Socijalni rad Herceg Novi koje ste i sami ocijenili „nejasnim“, podnijeću predstavku ministru, ali sam, 5. aprila 2005. od njega tražio i da me primi na kratak razgovor. Smatrao sam to cjelishodnim jer, kao sam vam već rekao, mjesec i po dana nijesam vidio djecu i nepodnošljiv mi je svaki dan odlaganja. Iz istih razloga Vas molim da mi pomognete da što prije budem primljen kod G. Stijepovića.

S poštovanjem

Nebojša Novović
U Beranama, 7. aprila 2005. godine
 

Sudski proces ne može biti razlog da moje roditeljsko pravo bude suspendovano na nepoznat rok
 

MINISTARSTVO ZA RAD I SOCIJALNO STARANJE
G. Slavoljub Stijepović, ministar

Gospodine Stijepoviću,

Molim Vas da pokušate da mi pomogete u ostvarivanju prava koja su u nadležnosti Ministarstva za rad i socijalno staranje.

Već sam Vas obavijestio da moji uporni pokušaji da uz pomoć intitucija sistema provedem bar dva dana sa svojom djecom, koja su već gotovo tri mjeseca nasilno odvojena od mene, nijesu dali gotovo nikakve rezultate. Naše dvoje djece, Saru (rođena 2001. god) i Jakova (rođen 2003. god) i svoju suprugu odveo sam sredinom januara iz naše kuće u Beranama u posjetu njenoj majci u Igalo. Nekoliko dana kasnije, supruga mi je javila kako želi da ostane da tamo živi.

Izlažući se užasnom maltretiranju i velikim materijalnim troškovima, od tada sam u Herceg Novom proveo ukupno desetak dana, da bi sa svojom djecom uspio da provedem samo pet sati. Tokom posljednjeg, dvodnevnog, boravka u Herceg Novom uopšte ih nijesam vidio. Od 22. februara 2005. nemam nikakvu informaciju o njima, jer je moja supruga promijenila broj telefona.

Uprkos tome što sam, očigledno, u ovom sporu, ja oštećena strana, Centar za socijalni rad Herceg Novi vrlo uporno odbija da mi pruži bilo kakvu pomoć. Nijesu odgovorili ni na jedan moj zahtjev za kontakt sa djecom. Svaki put kad sam ih pitao – kada će mi odgovoriti – pozivali su se na zakonski rok od trideset dana. Nakon tih trideset dana – nijesu mi odgovorili ništa.

O njihovoj pristrasnosti, neprofesionalnosti i nezakonitom postupanju jasno govore dva potpuno kontradiktorna dokumenta iz Centra za socijalni rad Herceg Novi: službeno obavještenje direktorice Vukice Novaković da Centar za socijalni rad protiv mene nije podnosio nikakvu prijavu policiji i lažnu prijavu koju je Centru bezbijednosti Herceg Novi, u ime te ustanove, podnijela radnica Centra Dragica Kosić.

Kao usputno maltretiranje, u Centru za socijalni rad Herceg Novi stalno su me opominjali kako dolazim nenajavljeno, ali sam posljednjih desetak dana suočen sa novim problemom – iako sam i telefonom i telegramom pokušao da se najavim i da, ponovo, tražim pomoć kako bi, poslije mjesec i po dana vidio svoju djecu u Centru su jednostavno, odbili da razgovaraju sa mnom.

Zbog ovoga i ostalih postupaka Centra za Socijalni rad Herceg Novi prinuđen sam da od Vas tražim pomoć jer se, kako stvari sada stoje, nalazim u bezizlaznoj situaciji.

U Centru za socijalni rad Herceg Novi, pored ostalog, uporno tvrde da o mom pravu da budem sa djecom treba da odluči Sud i meni nikako ne polazi za rukom da im objasnim da je posao Suda - drugi posao, a da njih obavezuje član 67. stav 2. Porodičnog zakona kojim je propisano: „ Ako se u slučaju odvojenog života roditelji ne sporazumiju kod koga će od njih dijete da živi, odluku o tome donosi organ starateljstva“.

Budući da smo u parnici oko razvoda braka i moja supruga i ja predložili privremene mjere o tome sigurno neće biti odlučeno na prvom ročištu jer će sudija, izvjesno, konsultovati centre za socijalni rad. Čekanjem na odluku suda bio bih spriječen da djecu vidim najmanje dva naredna mjeseca. Imajući u vidu članove 66. i 67. Zakona o porodičnim odnosima, to je nezakonito. Po raznim drugim propisima, time se krše dječija i moje roditeljsko pravo, a po svakoj pravdi – to je nepravedno.

Sudski proces ne može bitit razlog da moje roditeljsko pravo bude suspendovano na nepoznat rok.

Iako sam siguran da im to nije u opisu radnog mjesta, ljudi u Centru za socijalni rad Herceg Novi vrlo su zainteresovani za to - kako teče moja brakorazvodna prarnica. Nekoliko puta sam od njih čuo primjedbu da se ne odazivam na sudske pozive. Tačno je da se na jednom ročištu nijesam pojavio, ali je razlog bio krajnje jednostavan – nijesam bio pozvan. Krajnje je jednostavno i to da, sve i da se ne odazivam pozivima – to nije njihov, već posao suda, u čiji rad nemaju pravo da se miješaju.

Ja razumijem da je u ovakvim slučajevima teško preuzeti odgovornost, razumijem čak i jednog od ljudi iz Vaše službe koji mi je rekao :“Čovječe, nijesam ti ja birao ženu“, ali, na isti način, nijesam ni ja njima birao posao i zato očekujem da ga rade po zakonu i onako kako je pravedno, a ne onako kako im je lakše.

Mjesecima već, nijesam pronašao način da Vašim činovnicima dokažem:

- da su prava i obaveze roditelja prema djeci jednaka.
- da samovolja jednog roditelja nije dovoljan razlog za uništenje porodice.
- da ni jedan od roditelja ne može djecu smatrati svojinom, pa drugom roditelju i djeci uskraćivati prava.
- da je normalno da ja budem nezadovoljan što sam djecu vidio tri sata za mjesec i po dana, i što od 23.02. do danas o njima ništa ne znam jer moja supruga neće da odgovori na telefonske pozive.
- da je dužnost Centra za socijalni rad Herveg Novi bila da mi obezbijedi kontakt sa djecom, a da to ne dovodi u vezu sa dobrom voljom moje supruge.
- da organ starateljstva treba da učini sve kako bi se sačuvala porodična zajednica, jer je ona osnova društva, a ne da savjetuje što brži razvod da se ne bi zamarali, jer imaju i drugih poslova.
- da moja nastojanja da ovo riješim razumom i uz stručnu pomoć ne treba tretirati kao dosađivanje i ometanje u svakodnevnim poslovima državnih službenika.

Potpuno sam svjestan činjenice da službenici Vašeg ministarstva najčešće imaju posla sa pretučenim ili zlostavljanim majkama, sa zanemarivanom djecom i da im je najlakše da zamisle da su na književnoj večeri sa temom „Majka je jedna“. Nije moj posao da razmatram krije li se iza toga njihova nestručnost, ali vas molim da učinite nešto kako bi shvatili da nijesu svi slučajevi takvi i da ih upozorite da su dužni poštovati i sprovoditi zakone. Njima je jasno propisano - roditeljsko pravo pripada majci i ocu zajedno.

U nadi da ćete pronaći vremena i volje da mi pomognete

S poštovanjem
Nebojša Novović
U Beranama, 11. aprila 2005. godine
 

CENTAR ZA SOCIJALNI RAD HERCEG NOVI
PREDMET: Zahtjev za obezbjeđenje kontakta sa djecom

Molim vas da mi, što prije, omogućite da vidim svoju djecu Saru (2001) i Jakova (2003) koja se trenutno nalaze kod njihove majke Novović Nataše, ul Prizrenska, Igalo. S obzirom da, kao što znate, živim u Beranama neophodno je da mi nekoliko dana unaprijed javite kad mogu vidjeti djecu.


Nebojša Novović
U Beranama, 12. aprila 2005.g.
 

MINISTARSTVO ZA RAD I SOCIJALNO STARANJE
Odjeljenje za socijalnu i dječiju zaštitu
G. Goran Mišković

Gospodine Miškoviću,

Nakon više telefonskih razgovora u kojima sam vas obavještavao o postupcima Centra za socijalni rad Herceg Novi, prinuđen sam da Vam se još jednom obratim jer se, kako stvari sada stoje nalazim u bezizlaznoj situaciji.

Molim Vas da pronađete način da dva zahtjeva od kojih od Centra za socijalni rad Herceg Novi tražim da vidim svoju djecu, proslijedite toj instituciji jer ljudi koji tamo rade ne odgovaraju na moje telefonske pozive i tvrde da im fax ne radi.

Takođe Vas molim da preduzmete sve što je u Vašoj nadležnosti kako bi ovi zahtjevi bili riješeni jer, kao što znate, na nekoliko prethodnih zahtjeva nijesam dobio nikakav odgovor i djecu nijesam vidio više od mjesec i po.


Nebojša Novović
U Beranama, 12. aprila 2005.g.

" ŠTA REĆI, A NE ZAPLAKATI "

zvaće se i ovo lani !_________________________________________________________

Ujed se ne liječi ubijanjem psa.