web stranica koja se bori za pravo na oca !

 

 

VATRA SE MOŽE SAKRITI, DIM NE.

 

osobe - institucije koje su u protekle tri godine mimo zakona drastično ugrozile prava dvoje djece

CENTAR BEZBIJEDNOSTI HERCEG NOVI
G. Ivan Mašulović, načelnik

 

MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
g. Mićo Orlandić, pomoćnik ministra

Gospodine Orlandiću,

Smatram da su pripadnici Centra bezbijednosti Herceg Novi 2. i 3. februara 2005. godine pokušavali da me zastraše i da su nesavjesno postupali, te Vas molim da te dogadjaje razmotrite i preduprijedite njihovo ponavljanje.

Naime, u srijedu 2. februara, pošao sam iz Berana gdje živim i radim, u Herceg Novi kako bih vidio svoje dvoje djece. Petnaestak dana ranije odveo sam njih i svoju suprugu Natašu u posjetu njenoj majci Gordani-Bebi Bulatović. Nekoliko dana kasnije supruga me je obavijestila da želi da nastavi da živi u Igalu. Takav postupak ranije nije ničim nagovijestila. Nakon više telefonskih razgovora, u kojima je sa obje strane bilo teških riječi, i nekoliko dana tokom kojih sam uspio da ovladam svojim emocijama, pošao sam da pokušam da sa njom razgovaram o rješavanju problema i pomirenju.

Stigao sam u Herceg Novi oko 18 sati i na jednom od semafora primijetio neobično skretanje i izlazak iz kolone policijskog „landrovera“ i njegovo vraćanje na kolovoz iza mene. Na svim daljim skretanjima vidio sam da policija ide za mnom, a kada sam se parkirao u dvorištu kuće Bulatovića, zaustavili su se iza mene. Na stepeništu me je, pored tašte, dočekao Milutin Prelević, inspektor MUP-a Crne Gore, inače brat od tetke moje supruge. Otišao je do policijske patrole i kasnije mi objasnio kako je moja supruga podnijela prijavu protiv mene, a on me je, vjerujući u moju korektnost, „oslobodio“ pratnje. Na taj način, doveden sam u situaciju da me policija prati i da istovremeno treba da joj budem zahvalan. Kasnije mi je u razgovoru stavljeno do znanja da policija posjeduje kompletne podatke o mom kretanju, uključujući i to kojom sam brzinom i u koje vrijeme prošao kroz koje mjesto.

Koliko je meni poznato, u postupku bez manipulacija, policija je trebala da me pozove ili privede da se izjasnim o podnešenoj prijavi i nakon toga bi bio slobodan jer se ničim nijesam ogriješio o zakon niti pokazao bilo kakvu namjeru da to učinim. Prema svojoj supruzi, inače, nikad nijesam učinio apsolutno ništa nasilno.

Uz prisustvo brojne rodbine i razne neprijatnosti, proveo sam oko tri sata u kući Bulatovića, ali je svakom mom pokušaju razgovora sa suprugom prisustvovao gospodin Prelević. Nakon toga, pošto sam, kao tako „opasno lice“ spremio djecu za spavanje i uspavao ih, krenuo sam da pronadjem prenoćište. Na putu ispred hotela „Igalo“ zaustavila su me dva pozornika, koji me nijesu ništa pitali, nijesu mi tražili dokumenta, tako da mi je ostalo nejasno šta su htjeli od mene. Nikako nijesam mogao znati šta me očekuje pri bilo kojem prolasku pored ma koje policijske patrole.

Sjutradan, 3. februara, pošto smo se supruga i ja dogovorili da idemo u Centar za socijalni rad, gospodin Prelević se ponovo pojavio kao njena pratnja. Ponovo je bio tu i kada smo se dogovorili da, poslije razgovora u Centru, popijemo kafu. Uprkos uvjeravanjima gospodina Prelevića da našim razgovorima prisustvuje u svojstvu brata od tetke, ja ne mogu znati hoće li neko sjutra na sudu tvrditi da je mojoj supruzi trebala konstantna policijska zaštita. Zato želim da znam da li je 3. februara od jutra do oko 13.30 sati, kada nas je napustio, gospodin Prelević imao slobodan dan ili je bio na poslu.

Napominjem da je gospodin Prelević u svim razgovorima sa mnom bio izrazito korektan, što je uključivalo i poziv da prenoćim u njegovoj kući, ali smatram da sam, zbog ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazim i niza neprijatnih iznenadjenja koja su mi se desila, obavezan na izrazitu opreznost. Rješavanje ovih dilema, uostalom, može doprinijeti i tome da uloga g. Prelevića ne bude zloupotrijebljena mimo njegove volje.


S poštovanjem,
Nebojša Novović

CENTAR BEZBIJEDNOSTI HERCEG NOVI
G. Ivan Mašulović, načelnik

Gospodine Mašuloviću,

Poznato vam je da sam već mjesec dana osoba prema kojoj Centar bezbijednosti Herceg Novi preduzima raznovrsne mjere i radnje. Koje sve i zašto, meni nije poznato, jer ni o kom svom prekršaju nijesam službeno obaviješten.

U telefonskom razgovoru, 23. februara 2005., rekli ste mi da protiv mene u vašem Centru postoje dvije prijave, da je uz prvu priloženo neko rješenje hercegnovskog suda, a uz drugu prijava iz Centra za socijalni rad Herceg Novi. Ne znam kakav je postupak sud mogao voditi protiv mene, a da ja o tome ništa ne znam, a u Centru za socijalni rad su mi rekli da nikakavu prijavu protiv mene nijesu podnosili. Molio sam ih da mi za to daju i pismenu potvrdu.

Očekujem da mi date na uvid i obezbijedite kopije dokumenata koje su bile osnov za postupanje vaše službe. Ustav Crne Gore (član31., stav3.) propisuje: “ Svako ima pravo da bude upoznat sa prikupljenim podacima o ličnosti koji se na njega odnose, kao i pravo na sudsku zaštitu u slučaju njihove zloupotrebe“.

Pored toga, molim vas da me (u skladu sa načelom pružanja pomoći stranci, na šta vas obavezuje Zakon o upravnom postupku) uputite - na koji mi način Centar bezbijednosti može potvrditi da, po podnešenim prijavama, nije imao potrebe da prema meni bilo šta preduzima.

Na kraju, nadam se da je u okviru vaših nadležnosti da mi odgovorite na jednostavno pitanje: Dokle će, s kojim pravom i zašto hercegnovska policija da moju djecu štiti od mene?

Nebojša Novović
Jovana Cvijića 12
Berane

 

 

 

MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
G. Mićo Orlandić, pomoćnik ministra

Gospodine Orlandiću,

Iskreno mi je žao što sam prinuđen da Vam se još jednom obratim, ali, po svemu sudeći: „Neko laže od serdara“.

Načelnika Centra bezbijednosti Herceg Novi, Ivana Mašulovića, u dopisu od 03. marta, zamolio sam, pored ostalog, da mi da na uvid ili obezbijedi kopije prijava iz Suda i Centra za socijalni rad, po kojima tvrdi da je njegova služba postupala. Pošto sam, na osnovu dosadašnjih iskustava, pretpostavio da ih neću dobiti, u međuvremenu sam ih potražio sam. Stvari stoje ovako:

Gospodin Mašulović tvrdi da je Centru bezbijednosti Herceg Novi, 02, februara 2005.g., Osnovni sud Herceg Novi proslijedio prijavu moje supruge na postupanje, radi sprječavanja mogućeg prekršaja ili krivičnog djela. Predsjednica Osnovnog suda Herceg Novi, sudija Zorica Dabetić, tvrdi da se protiv mene u Osnovnom sudu nije vodio, niti vodi, bilo kakav postupak, te da je nemoguće da takva prijava postoji. Uz pomoć Osnovnog tužilaštva u Beranama dobio sam garancije da protiv mene u hercegnovskom tužilaštvu ne postoji bilo kakva prijava, ali mi, nažalost, to nijesu mogli pismeno potvrditi jer kažu da ne postoji takva administrativna forma.

Gospodin Mašulović kaže da je, 22. februara 2005.g., od strane Centa za socijalni rad podnešena prijava u kojoj se traži asistencija policije u cilju poštovanja odluke Centra. Iz Centra za socijalni rad dobio sam pismenu potvrdu da nikakva prijava protiv mene Centru bezbijednosti nije podnešena.

Smatram da iz ovoga proizilazi - ili g. Mašulovića neko u njegovoj službi laže, ili neko neodgovorno radi svoj posao, ili zloupotrebljava svoj položaj. Nadam da ćete naći vremena da utrvdite o čemu je riječ i o tome me obavijestite.

Ukazujem Vam i na to da g. Mašulović u svom dopisu, na više mjesta, opisujući postupanje policije koristi izraze tipa: „protivno volji svoje supruge oduzeti djecu“, što dovodi u pitanje poznavanje ili priznavanje nesporne činjenice da sam ja Sari i Jakovu otac, koji prema svim važećim zakonima ima apsolutno ista prava u odnosu na djecu kao njihova majka. Molim Vas da gospodina Mašulovića upozorite da - sve dok Sud ili Centar za socijalni rad ne donesu neku odluku, a dosad je nijesu donijeli – policija nema pravo da se miješa u moje odnose sa mojom djecom, ma čijoj volji to bilo protivno.

To znači da svoju djecu mogu da vodim kud ja hoću, potpuno jednako kao moja supruga i da policija s tim nema ništa. Ako nije tako, budući da je moja supruga prije dva mjeseca, protivno mojoj volji, otela moju djecu od mene i njihovog starijeg brata, prijaviću je Centru bezbiijednosti Herceg Novi i tražiti asistenciju policije kako bi mi djeca bila vraćena.

Na kraju, molim Vas da razumijete da cijelu ovu prepisku ne vodim zato što sam tvrdoglav ili sklon istjerivanju pravde, već samo i jedino zato što ne želim da me bilo ko, samo na osnovu nečije „volje“, sprječava da budem sa svojom djecom.

U prilogu Vam dostavljam dopis g. Mašulovića i obavještenje iz Centra za socijalni rad.

S poštovanjem,

Nebojša Novović
Jovana Cvijića 12, Berane                       U Beranama, 17. marta 2005.g

 

CENTAR BEZBIJEDNOSTI HERCEG NOVI
G. Ivan Mašulović, načelnik


Gospodine Mašuloviću,

Hvala Vam što ste odgovorili na moj prethodni dopis, ali Vas, nažalost, moram obavijestiti da sam Vašim objašnjenjima krajnje nezadovoljan.

Najprije – ni riječ nijeste rekli o mojoj molbi da mi date na uvid ili obezbijedite kopije dokumenata na koja se već drugi put pozivate. U medjuvremenu, ja sam došao do podataka koji ozbiljno dovode u pitanje ono što ste Vi potpisali.

Vi tvrdite da je Centru bezbijednosti Herceg Novi, 02, februara 2005.g., Osnovni sud Herceg Novi proslijedio prijavu moje supruge na postupanje, radi sprječavanja mogućeg prekršaja ili krivičnog djela. Predsjednica Osnovnog suda Herceg Novi, sudija Zorica Dabetić, tvrdi da se protiv mene u Osnovnom sudu nije vodio niti vodi bilo kakav postupak, te da je nemoguće da takva prijava Osnovnog suda postoji.

Takodje kažete da je, 22. februara 2005.g., od strane Centa za socijalni rad podnešena prijava u kojoj se traži asistencija vaše službe u cilju poštovanja odluke Centra. Iz Centra za socijalni rad dobio sam pismenu potvrdu da nikakva prijava protiv mene Centru bezbijednosti nije podnesena.

Očekujem da, u što kraćem roku, još jednom provjerite da li dokumenti o kojima govorite postoje, i, ako postoje, da li je riječ o papirima koji su nastali tako što je neko zloupotrijebio položaj. Naravno da očekujem kompletno objašnjenje o tome, kao i da ti papiri, konačno, prestanu da budu tajna. Ipak nijesam osumnjičen za terorizam ili antidržavnu djelatnost – zar ne?

Pored toga, u dopisu ste, na više mjesta, opisujući postupke policije koristili izraze tipa: „protivno volji svoje supruge oduzeti djecu“, „mogućnost eventualnih nezakonitosti u dijelu koji se odnosi na obaveze prema djeci“, „vratio djecu majci te iz tog razloga nijesu preduzimane bilo koje mjere i radnje iz naše nadležnosti“ i tako dalje.

Gospodine Mašuloviću, zvanično Vas obavještavam da sam djeci o kojoj govorite ja – otac, koji prema svim važećim zakonima ima apsolutno ista prava u odnosu na djecu kao njihova majka. Kojim su zakonom inkriminisani prekršaji i krivična djela čija je bit odvodjenje djece kući u kojoj su se rodili i odrasli i kojim članovima kojeg zakona je propisano postupanje policije po volji jednog od roditelja?

Koliko je meni poznato, ovlašćenja policije da, u takvim slučajevima, bez odluke nekog od nadležnih organa, bilo šta preduzima su – nikakva, te su, dakle sve vaše „preventivne mjere i radnje“, u najblažoj verziji – uzaludno trošenje para poreskih obveznika, a u jednoj od gorih, predstavljaju zloupotrebu službenog položaja.

Po onome što se dosad pokazalo, činjenju krivičnih djela (na primjer lažnog prijavljivanja ili onemogućavanja mojih kontakata sa djecom) je sklona moja supruga, a ne ja. Iako je to očigledno, vaša služba uporno postupa tako da počinjem da se pitam – ako Nataša Novović jednoga dana podnese Centru bezbijednosti Herceg Novi prijavu da je moje postojanje „protivno njenoj volji“ – hoće li me hercegnovska policija, uz revnost koju je dosad pokazala postupajući po njenim prijavama – likvidirati.

Gospodine Mašuloviću, sve i da sam htio i ako budem htio - dok Sud ili Centar za socijalni rad ne donesu neku odluku, a dosad je nijesu donijeli – svoju djecu mogu da vodim kud ja hoću, potpuno jednako kao moja supruga. Uplitanje u to, jednostavno, nije posao policije. Ako mi Vi kažete da nije tako, budući da je moja supruga prije dva mjeseca, protivno mojoj volji, otela moju djecu od mene i njihovog starijeg brata, prijaviću je Centru bezbiijednosti Herceg Novi i tražiti asistenciju policije kako bi mi djeca bila vraćena.

S poštovanjem,

Nebojša Novović
Jovana Cvijića 12, Berane                      U Beranama, 17. marta 2005.g

 

CENTAR BEZBIJEEDNOSTI HERCEG NOVI
G. Ivan Mašulović, načelnik


Gospodine Mašuloviću,

Hvala Vam što ste mi poslali dokumente koje sam tražio. Zahvaljujući njima, konačno znam protiv koga ću iz Centra za socijalni rad Herceg Novi podnijeti krivičnu prijavu. Nadam se da će državnom tužiocu, pored ostalog, biti interesantni pogrešni i prepravljani datumi na prijavi gospođe Kosić.

Kod uloge Osnovnog suda Herceg Novi stvari su nešto komplikovanije. Podsjećam Vas, u telefonskom razgovoru ste mi rekli da protiv mene postoji prijava iz Osnovnog suda, čak ste pominjali prezime nekog sudije. U Vašem prvom dopisu piše : “Centar bezbijednosti je obaviješten od strane Osnovnog suda o prijavi Novović Nataše koja nam je i proslijeđena od strane suda na postupanje“. Sad ste napisali: „prijava Novović Nataše dostavljena iz Osnovnog suda Herceg Novi“.

Ako bismo nastavili da se dopisujemo, stigli bi, konačno do onoga što je istina – neko je ( i Vi i ja znamo ko), privatno, poslao prijavu moje supruge Centru bezbijednosti sa faksa u Osnovnom sudu. Onda je neko u policiji to „kreativno“ protumačio kao dopis iz Suda. Fax-aparat je tako presudio da moja supruga „u skladu sa članom 67. st.1 Porodičnog zakona RCG („Sl. List RCG br. 7/89) vrši roditeljsko pravo jer djeca kod nje žive“. Još jednom Vam kažem - u tom trenutku Sara i Jakov „kod nje žive“, ravno 18 dana, na prevaru su odvedeni iz kuće u kojoj su rodjeni i odnjivljeni, i ne postoji nikakva i ničija odluka o tome ko vrši roditeljsko pravo već - Vi mojoj supruzi vjerujete na riječ.

Iako, iskreno, nikad neću povjerovati da se to desilo slučajno, prihvatio bih da ste mi rekli kako je u pitanju – greška. Međutim, Vi nijeste u stanju ni to da kažete, već, vrlo uporno, pokušavate da me napravite budalom.

Zbog toga Vas obavještavam da Vam se, ovim povodom, više neću obraćati.

U prilogu Vam dostavljam fotografiju, snimljenu 22. februara 2005. u Herceg Novom, koja dosta rječito govori o kriminalu sa kojim ste se tako spremno, u okviru nadležnosti, bez zloupotreba i nadasve junački, izborili.

S poštovanjem,
Nebojša Novović
Jovana Cvijića 12 Berane

 

zvaće se i ovo lani !_________________________________________________________

 


 

 

 

 

 
 

BiH: www.otac.ba
Hrvatska: www.otac-hr.com
Entire Balkans:
Father's Pride

Slovenija: drustvo-ostrzek.si

I

 
 

blogovi:

blog.vecernji.hr

rainman.bloger.hr

morgiana.blogger.ba

katanatati.blogspot.com

zodax.bloger.hr

renomateo.blog.hr

I

 

 

 

 

 

 

 

Šta će meni moja dica reć - play

 

 

 


Ujed se ne liječi ubijanjem psa.
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrh strane   

copyright  otac 2007 / sva prava zadržana